SVINJARI (2015) ALI OVAJ PUT KAKO TREBA
Tipkao sam već jednog ljeta neke natruhe o filmu. Doduše tek kao info i ostavljuajući zanimljive isječke iz kadrova jer u vremenu iz kojeg je linkani post nije bilo ništa konkretnije-o nedostupnosti filma za online gledanje da i ne govorim. Iz prve ruke znam da je dio filma snimljen 2013. a 2015 objavljen zasebna je sad tema katastrofalnog financijskog stanja samo da dodam da je dosta vremena prošlo i do kino distribucije istog. S laganim vremenskim protokom filma još nije bilo za vidjeti osim kojekakvih infantilno blesavih subinteligentnih komentara na film što me navelo da se s istima po n'ti put obračunam a sve je krenulo od premise prizemnih komentiranja klateži koja izabire nemati blage veze o onom što komentira. Film je tad nazvan provokacijom na što sam imao uložiti prigovor- ne jer se sasvim ne slažem s tom premisom jer se slažem-film je provokacija. Točka na kojoj se ne slažem je ona na kojoj je to (prema piskaranju linkanog izvora) nelegitimno i nešto što je za staviti prst u grlo, način na koji se slažem da se radi o provokaciji je onaj da je iste legitimna-i štoviše potrebna. A dotičnom filmu toga ne manjka. Elem, naletio sam napokon na film guglajući za jednim sasvim drugim ali isto je Livaković u pitanju, klik po klik stranica po stranica i otvorila mi se jedna na kojoj je film dostupan kompletno prije daljnjeg čitanja posta prvo pogledajte film da ne bi ispalo spoiler dok vi gledate ja ću se vratiti na jedno epizodno mjesto iz tog posta iz obračuna s komentarima.
Sa premijere su navodno ljudi masovno odlazili iz dvorane, a druga vijest je da se za premijeru tražila ulaznica više. U kojoj su
samo kontradikciji te 2 izjave.Nažalost glupi komentari pod ovakvim vijestima su više pravilo nego iznimka. 2 vijesti jedna o rasprodanim ulaznicama a druga o masovnim odlascima iz kino-dvorane,od svega se napravila medijska senzacija koja je između ostalog na piku samog filma, to je zapravo i glavni diskurs u filmu problem medijske senzacije. 3 godine od premijere film nje dostupan za gledanje,ali su dostupni svakakvi deplasirani komentari. U zamci ismijavanje bez ironijske distance
još jedna od vijesti koje izlaze kao rezultati pretrage, koji su i još gori nego komentari javnosti jer se daje prostor kojekakvim kritičarskim piskaralima, kojima je po običaju najveći intelektualni doseg popljuvati sve i svakog. Oni koji nisu napravili ništa misle da imaju kredibilitet nešto ovako javno procijenjivat kako je što trebalo ili nije. Najgore od svega je što se kod nas većina ljudi vodi kojekakvim kritikama i ovisno i njima gledaju nešto što je u najmanju ruku poražavajuće. Tim više mi je drago da je u žarištu ovog filma sprdnja i zajebancija sa medijskim senzacionalizmom a u tu medijsku grupu spadaju i svi ti jebeni kritičari vjerovatno su se i prepoznali u samom filmu pa su ga morali posrat,gadne su to traume.
U dotičnoj najavi daju se natruhe priče
"Kao junaci 'Svinjara' pojavljuju se svi naši omiljeni i manje omiljeni likovi iz medijske svakodnevice. Otac - bogati biznismen, majka alkoholičarka koja želi biti vječno mlada, sin - kralj kokaina i ostalih opijata, talibanski teroristi, domaće životinje, korumpirani doktori i policajci, kao i surovo ambiciozna voditeljica, medicinska sestra, cajka, mlada majka, odnosno, kako ih sve skupa autor voli nazivati – kurve.
Glavni tok priče prati izbor za imaginarni reality show 'Prva ljubavnica Hrvatske' u kome, htjeli to ili ne, sudjeluju svi likovi. Paralelno se odvijaju njihovi međusobni sukobi, prijevare, ubojstva i nadrealna uskrsnuća."
Glavni tok priče prati izbor za imaginarni reality show 'Prva ljubavnica Hrvatske' u kome, htjeli to ili ne, sudjeluju svi likovi. Paralelno se odvijaju njihovi međusobni sukobi, prijevare, ubojstva i nadrealna uskrsnuća."
Sam službeni trailer i isječci su kad sam prvi put gledao- a i poslije a evo iskreno sasvim i sad nakon komplet(no) pogledanog filma su i dalje konfuzni i brzo se izmijenjuju nisam skeptik ili jako rijetko kad je domai film u pitanju ovdje mi je konstantno pitanje koje je visilo bilo kako to sve izgleda kao komplet. Scene su paralalne povezane/nepovezane a vidljivo je i iz svega priloženog-mora biti vidljivo-da se radi o adaptaciji apsurda. Ima Vinko Brešan talent napraviti izvanredan film apsurda u kojem su isti podugnuti na irealnu razinu kao metoda što bi bilo-kad bi bilo situacije u koju krajnost je eskaliralo kao rezultat loših politika. Ali to je Brešan njegov film ima političku konotaciju kao jedinu premisu ovdje je drugi slučaj okviri su daleko širi od političkih.
Spominje je smeće sve je puno smeća ali smeće je i metafora i doslovnost.
VIDEO
Film počinje redanjem razno-raznih mizascena i kadrova na prvo nespojivih glavni antiheroj je sin bogatog vlasnika televizije klasična zlatna mladež totalno krele neperspektivan. Njegovi odlaze ovaj vuče bijelo bleji u televizor. A što će imam para, vozim bijesne zvijeri nisu za mene prosječni gradski auti miksam sve nije samo bijelo jedino što trošim tu su i heroin crack raznorazni opijati a kad je kriza jer mi više ne daju-pošto imam dovoljno godina da od života nešto napravim onda u krizi snifam i lijepilo. Zadnji put sam jebao prije 2 godine i nije bilo besplatno ali potrebnija mi je sad doza imam još par lajni a kad ih nestane neostik će dati taj efekt euforije jest da nisam sirotinja ali niti ne zarađujem a oni se baš namjerili da mi više ne daju ni kune.
I dolazi krkan sad i sam do zaključka da iako bogat nema u principu ništa povukao zadnje lajne jer druge neće moći platit ako ne počne zarađivat mijenja mu se perspektiva kao u nekom paralelnom svemiru. Leži pred televizorom i mijenja kanale na kanalu je nekakva cajkuša. Ova slika od gore-ona je dio druge priče koja slijedi nakon one o šundu-a šund muzika je ovjde isto jedna od meta problematizacije. Kompletan događaj se prikazuje kao stvarna scena ali na njegovom televizoru u koji gleda našmrkan.
Cajke su popularne, one otvaraju sva vrata na glazbenoj sceni-vremena su takva da to ima prolaza inače nisam cajkeruša više neki pop rock ali što ćeš od cajke živim živim i ja cajku ali to je više stvar uživljavanja.
VIDEO
Filmske scene svako toliko-u raznim vremenskim intervalima vraćaju na smetlište balans je to između metafore smeća kojim nas zasipavaju i doslovnosti onoga što predstavlja. Sjećam se vremena kad su se zgražavali na "krvavi" performans što je bila praktična metoda najave filma jer i u filmu samom postoje te reference. Ali zašto baljezgati napamet?-u tome i je čar gledanja filma bez unaprijed donešenih zaključaka-ovo je satiricom sa malo krvavih scena i puno ubojstava koja to u principu nisu. Apsurdne realne situacije su radnja filma, a u filmu su dignute u apsurdne interpretacije u nebesa i film tu ima eksperimentalnu crtu. Rez ovaj dalje gleda u televizor smeće (programski sadržaj) se izmijenjuje sad priča o rodilištima i natalitetu-neću o tome ovdje ostavljam svakom da pogleda kad sam već dao poveznicu na film samo da još dodam da se apsurdi samo redaju.
"Najnoviji film 'Svinjari', mladog redatelja Ivana Livakovića još je najavnim krvavim performansom na zagrebačkom Cvjetnom trgu podigao prašinu. ‘Svinjari’ u produkciji Interfilma, Fos filma i HRT-a, a u distribuciji Blitza su crna turbofolk komedija, koja obrađuje fenomene medijskog senzacionalizma i konstantnog bombardiranja vijestima u kojem se i najozbiljnije, najbolnije teme trivijaliziraju. Prikazuje fenomen medijske manipulacije, masovne histerije, žeđi za slavom i kako će ljudi učiniti sve da zadrže svojih 15 minuta eksponiranosti. "
Neki su ovo nazvali trivijalizacijom neki provokacijom a može se sve svrstati po zajednički nazivnik-potrebna i satirična parodija ludog društva i vremena. Još jedno važno mjesto u linkanom tekstu.
"Najuvrnutiji hrvatski film ikad, kombinacija je humora Monty Pythona i South Parka za koje je karakteristična parodija, satira i crni humor. Stoga će brojni obožavatelji ovakve vrste humora doći na svoje. Važnu ulogu u filmu osim genijalnih glumaca također igraju kostimi, scenografija i rasvjeta, koji dodatno doprinose šarenilu kojim se htjelo prikazati konstantno bombardiranje vijestima, slikama, senzacijama kojima smo svakodnevno izloženi. U glavnim ulogama Damir Poljičak, Ivana Roščić, Iva Visković, Marina Redžepović, Miran Kurspahić, Ivica Gunjača, Ana Maras Harmander, Marin Radman, Senka Bulić i Nera Stipičević.
"Ne bih uspoređivao film sa stranim kinamatografijama koje baš i ne pratim. Bliža i realna usporedba mi je s Alanom Fordom, strip kojeg danas ljudi žive. Tragične apsurdne, lude nazavidne sjebane situacije interpretirane kroz crni humor ista situacija je i ovdje. Elem, druga stvar a za koju mi je drago da je stavljena kao meta ismijavanja su reality show-ovi, kao jedna toksičnost koja sve više dominira i od ljudi radi idiote, puno je preskoka i paralenih nepovezanih scena koje se izmijenjuju u vraća se na iste tokom filma. Red hinduizma i svetih krava do svinja ćemo tek doći. A evo i tih scena-paralelno su u jednu nagurani i odnos radnik-poslodavac problemi poslodavca i njegove djevojke što imaju ružan auto, pa red legitimne perverzije na fukodromu
VIDEO
"Glavni tok priče prati izbor za imaginarni reality show 'Prva ljubavnica Hrvatske' u kome, htjeli to ili ne, sudjeluju svi likovi. Paralelno se odvijaju njihovi međusobni sukobi, prijevare, ubojstva i nadrealna uskrsnuća." to istuču tako u recenziji i to je taj nadrealizam, nije jedna priča nego je više njih koji prate istu poantu. U svaku je uključeno malo folk komponente malo reality trasha kompleksnih ljubavnih veza i odnosa kriminala potjera pucnjave uzimanja iskaza..smetlište je isto stavka oko koje se radnja lomi na više scena to je u principu "fiksno" a situacije sa ubojstvima koja ovdje nisu-scenaristički u koncepciju ubojstva kao takvog nego nešto daleko eksperimentalnije, kao zaključak jedne priče i prelazak na neku drugu koja se vodi glavnom premisom filma o televizijskom smeću. Ali istovremeno smeće je i rudnik zlata-njegovi od toga suma sumarum i žive samo je sad u toj situaciji da šmrče to bijelog što mu je još ostalo a na televizoru koji gleda se događaju sve ostale situacije ubojstava cajkerskog šunda uskrsnuća i da se ne nebraja dalje. Poanta ovog filma je u šok momentima onima na kojima su navodno u masovki izlazili iz kino dvorane. Ali film se vodi kako sam naveo tim Alanfordovskim konceptom šoka i crnog humora i film je i sa svim tim krvavim scenama-koje su istovremeno i doslovnost i metafora sasvim legitiman. Trebat će mi još jedno gledanje da sve cake i finese polovim da ih sagledam svaku zasebno. Stvar je u tome da nisu tv smeće i televizijski apsurdi na za Livakovića standarno višoj razini jedina stavka problematizacije. Elem ima tu i situacija apsurda kad -žena jednog od likova zadavi punicu ali to ne bi bio film Livakovićevog koncepta da je ona i ubijena-jedan poziv ju uskrsne jer ne može umrijeti dok je njima dužna (sad irelevantno kome, banci državi ovim onim) nisam upratio detalj kome je konkretno dužna ali za slučaj irelevantno može se staviti u općenite okvire.
A još jedna od stvari koje su uključene u film su reference na džihad-baš u vremenima onog migrantskog vala u Hrvatsku. Teško je razlučiti-u kompletnom konceptu ne promatraču sa strane nego protagonistu filma-tako mi se samo od sebe interpretira što je u svom tom silnom trashu stvarna vijest vrijedna pažnje-programom dominiraju cajke i reality smeće, konstruktivnost ima najmanje tv prostora a na konstruktivnosti se para ne vrti.
"klanja krave sa sekvencom ubojstva pobunjenih radnika, ovdje nedužne svinje stradaju u klaonici potpuno nepotrebno, samo da bi autor zadovoljio svoj mladalački hir da šokira. Ono što je previdio jest da smo mi publika koja je toliko izložena nasilju, kiču i pornografiji da smo na to gotovo potpuno oguglali..." baljezgaju oni i dalje na linkanom portalu kao da je u najmanju ruku trebalo nasred kina imati nekakvu protestnu reakciju. Opet smo došli do točke koja je potencirala moje nedavno protestno obračunavanje s komentarima doduše ali i ovi ovdje-sa ipak većom razinom pismenosti i elokvencije su na tragu prizemnih komentara. Što su sve nabrojali? Nasilje, ono je realnost, ubojstva su realnost samim time su legitimne teme za filmsku adaptaciju ovdje u formi crno-satiričnog humora. Nasilje i kič su stvar rwalnosti na koje imamo zgažavajuće reakcije u reali što bi trebali imati iste i kad su na meti filma? Da ne bi! ovako u filmskoj interpretaciji su izložene problematiziranju. Ovaj dio o pornografiji savršeno je mutan, da ima fukdroma u priči koji je iso stvar realnosti samo što je uguran u taj koncept televizijske forme koja sve to svrstava u trash.
U sklopu posta o zabraniteljima sam isto imao referencu na taj film-još uvijek nepogledan kao primjer negativnih reakcija usporedno s time i pokušaja nametanja cenzure. Jedna stvar je ovdje važna-koncept ovog filma je da šokira to je bazna premisa i koncept od televizijskog trasha preko svinjske gripe kolinja do kompleksnih emocionalno-ljubavnih odnosa kriminala apurdna uskrnuća ubijenih.
VIDEO
Ali najkompleksnije stavke filma su te ljubavne veze-koje se izmijenjuju između scena cajki trasha reality shoowa, tretmana poslodavca radnika jednog umiranja drugog umiranja uskrsnuća i povratka na glavnog lika od kojeg sve počinje. Njegov život se svodi na besperspektivnost jer ima sve, rođen je sa zlatnom žlicom a na televiziji gleda sav mogući šund koji je slika realnosti koju dotični uopće ne signalizira, svako malo kadar se vraća na njega u high stanju pred televizorom dok se šund samo vrti. On je bio nekvalificirano govno-film počinje naratativno kad je ušao u obiteljski posao ušao je kao "crna ovca" a to je jako teško biti u obitelji.
VIDEO
Stari je bogati vlasnik televizije iako kod bogataša nema poštenja, pitanje je osjećaja za poslovanje, pitanje kompenencije sestra će se isto snalaziti u kojekakvim situacijama on je eto totalni klatež koji je bez ikakvog talenta samo ima sreću da je rođen sa zlatnom žlicom ali je njegovima to već dopizdilo. Film ima taj retrospektivni koncept počinje s rekapitualcijom od onog trenutka kad su oni napravili rez nema više iskaži svoje potencijale i talente zarađuj sam.
Ali dobro sam uočio da će trebati još koje gledanje pa sam pogledao dvaput. Ovaj dio sa seksom i vezama mi je potencirao najviše konfuznih situacija u smislu scenarističkog koncepta. Zasad je poznato da film ima tu komponentu misterioznih stvari na granici sf-a samo na koji način se tu radi o medisjkom trashu kojim je film inspiriran? U hrt-ovoj najavi stoji ovo
"Novac više nije dovoljan, najtraženija valuta je slava. Novinarka odlučuje napraviti sve što je u njezinoj moći da dobije svoj dio kolača, uključujući lažiranje priče.
Uskoro saznajemo da su navodne žrtve i same voljne sudjelovati u igri, makar to značilo da će iskorištavati vlastitu tragediju."
Ali stvarno s jedne strane imamo zlatnog tatinog sina kao glavnog autoantagonista ako se smije upotrijebiti taj izraz-bez potencijala i perspektive dok je drugi(ma) do medijske eksponiranosti neovisno kakve publicitet nevažno sad pozitivan negativan važno da ga ima! Snaha će eutanizirat svekrvu-pravi koncept crnog humora kakav i obožavam samo u čemu je caka? Da to mora biti medijski popraćeno kao trash reality show jer kakav bi reality i mogao biti neko smeće? Nastaje revolucija kad i senzacionalisti odbiju jer im nisu dovoljno zanimljivi. Zapravo situacije s uskrnsnućem ubijenih prekidaju jednu situaciju i otvaraju prostor novoj koje su u kontekstu apsurda senzacionalističkog trasha koji je opijum za mase.
Sad da se vratim na pitanje seksa kao stavke filma. Ovdje ima više pozicija-jedna od prvih je ono oko čega se velike rvatine najviše zabrinjavaju jedni od onih koji sa degutantnim žarom zabijaju nos u tuđe reproduktivne organe sasvim u stilu news bara napravljen je fake news-tako koncipiran kao film o uvedenoj pronatalitetnoj politici u kojem je rađanje postalo unosan poslić-rađaju se dvojke trojke četvorke nikad kraja djeci koja izlaze sve ja naravno medijski popraćeno live prijenos, tako i treba mora javnost biti u toku. I tako gleda on u ekran, njegovi gledaju u njega frustrirani jer nema nikakvog progresa kadar se opet seli na televiziju-i predstava počinje. Da ne idem puno u detalje uloge su fiksne ali iste su u raznim scenama koje se izmijenjuju su u formi televizijskog trasha a iste te uloge-koje su njegova obitelj su i televizijska projekcija šunda koji on gleda.
VIDEO
"Je li opasno biti pirotehničar"
"Ma ne trebam nešto dinamitnije"
"Ma ne trebam nešto dinamitnije"
I tako i bi ulazi u minsko polje i odleti pirotehničar u zrak, u istom trenutku ulazi u kadar ožalošćena obitelj. Poginuo je ali aj bar je bio osiguran. Ali koji preokret! U kadar ulazi ekipa iz osiguravajućeg društva u principu samo društvo pirotehničara preko kojeg dotični ima policu osiguranja i daje svima cjelokupnoj javnosti i obitelji na znanje da od isplate osiguranja neće biti ništa jer su-"dugom i temeljitom istragom ustanovili da je do smrti došlo uslijed ljudksog faktora i da to nema veze s hrvatskim društvom za razminiranje." pa da tako i treba! Što ima radit u minskom polju? Kao pirotehničar zna da je to potencijalno samoubosjtvo a mi kao njegovi kolege pirotehničari i kao jedan oblik osiguravajućeg društva ni smo du žni isplaćivati police osiguranja uslijed glupog ljudskog faktora-ako je bio takav gelipter da pogine na tako glup način žalim slučaj ali to nema veze s nama zakon je jasno definiran (premda nejasno definiran podložan razno raznim interpretacijama ali jasno definiran) ali ćemo vam ispostaviti račun za našu uništenu opremu, očekujemo kompenzaciju u najkraćem mogućem roku-naša iskrena sućut još jednom. Ali da se vratim na scene seksa. Osim parodiranja pronatelitetne politike i jebanja samo u tu prokreacijsku svrhu scene egzibicionizma na javnim mjestima-popularnim fukodromima onih koji "vole biti viđeni" istovremeno su i metafora za šund kojim nas zasipavaju. Primijetili ste dosad da skačem s teme na temu ali to je zato jer je i film tako koncipiran pa je konzistentno tako i ovdje prenijeti. A nisu niti vjenčanja koja su idealno mjesto za senzacionalizam pošteđena.
VIDEO
Scene su pune raznoraznih kompleksnih odnosa i situacija, nadrealzima najviše koji je ovdje najveća zanimljivost uz satirične koncepte. Istovremeno-dolaze i kadrovi krvavog klanja svinja ono zbog čega su kako je to isto vjerujem senzacionalistički napisano-gledatelji "masovno izlazili iz dvorane na premijeri" Poanta toga je po riječima redatelja "svijest o onome kako dobivamo meso" to je moment u kojem s filmom imam potencijalno problem. Kaem potencijalno ako je to problematizirano iz veganske pozicije ali mislim da nije-da je ipak iz pozicije primitivnih i sadističkih metoda klanja kakve su u 21. stoljeću neprimijerene. Sve se to događa tokom vjenčanja, na kojem je naravno tv ekipa jer mora biti medijski popraćeno-neću odavati što prikazuje scena paralelna s tom (slika te scene je samo ću toliko odat četvrta u postu) koja daje tom paralelnom toku događaja taj neki nadrealističan koncept. Istovremeno sve to stavljeno u jedan talon predstavlja ono što je glavna meta problematizacije filma-taj senzacionalizam i razno-razni trash sadržaji od cajki reality show-ova realnosti apsurda države, ima tih natruha koje se bave tim pitanjima kao u slučaju pirotehničara. U rezimeu se može zaključiti da, film je provokacija i šok ali sasvim legitimna i potrebna. Zgrožene reakcije onih koji su navodno izlazili iz dvorane na premijeri 2017 samo potvrđuju da je film pogodio ravno u središte problema.
"Svinjari su nastali iz želje da snimim zabavan, poletan, barokan, nekompromisan film o temi koju smatram bitnom, a to je potpuno srozavanje društvenih kriterija između ostalog putem trash tv programa i medija i manipulaciji kojoj smo izloženi od njih. Riječ je o univerzalnoj temi, koja nije samo hrvatska boljka, ali na malom prostoru i s malom populacijom zagušenje je očitije nego smog u Pekingu. Estradizacija I trivijalizacija su se uvukle u sve pore društva brže i efikasnije od bilo kojeg botoxa na tržištu. Pošto nisam sklon patetici ni razvučenoj dosadi, film nije dobio ruho turobne drametine u kojoj svi uzdišu, šute, šapću, plaču, gledaju u pučinu s opuškom u ruci, već crne komedije, satire, antimjuzikla koji koristi razna izražajna sredstva uključujući animaciju"
I stvarno u hrpi nabacanih scena i raznih situacija imamo sliku hrvatske realnosti ako ćemo gledat samo naš prostor. Od filma je prošlo kojih deset godina što ga svrstava u kategoriju novijih filmova ali situacija sad je još i daleko gora nego onda, sad se daje medijski prostor i kojekakvim ljigavim bolesnicima koji su nekim čudom izuzeti iz filma a trebali bi biti objekt ismijavanja iako ne spada u senzacionalizam više u kategoriju kojoj se nezasluženo daje medijski prostor a glavna je razlika što na kvantitativnoj razini nije toliko podložno senzacionalizmu iako iskače iz paštete. Evo i još jedne najave
"Čini se da Hrvatska nakon tko zna koliko vremena ima smiješan domaći film ili barem smiješno zvuči. Zove se Svinjari, redatelj mu je Ivan Livaković, a premijera je održana večeras u Zagrebu. "Svinjare" najavljuju kao najuvrnutiji hrvatski film ikad, kombinaciju humora Monthy Pythona i South Parka. Crna turbofolk komedija prati reality show Prva ljubavnica Hrvatske, bavi se medijskim senzacionalizmom i trivijalizmom. Ima tu svega - talibana, nasilja, droge, cajki, golotinje i.. Gorana Bogdana."
Ne znam zašto prepisuju jedni od drugih-i konstantno usporedne relacije s monthy pythonom? Ovo je satiričan projekt crnog humora na tragu Alan Forda i news bara-iako po apsurdnim situacijama i groteksnim preokretima koje se nije očekivalo i pored svega toga što su stavke tog žanra su i situacije koje su...kako ih nazvat a da nije predirektno i izravno nazvano pravim imenom....? delikatne i neočekivane a događaju se ni manje ni više nego unutar protagonistove obitelji kao jedna od situacija isto podložna medijskoj pažnji i stvarno "uvrnutost" izraz koji svi referentni izvori rado upotrebljavaju najviše je koncipirana u tim scenama.
VIDEO
Sve te scene događaju se prije onih scena vjenčanja iz kojeg je naravno stvoren senzacionalizam, to je ona situacija u kojoj se otvara ta nadrealističn(ij)a komponenta. Kompletna ta obitelj je bogata i moćna, žive od proizvodnje medijskog smeća sin je narkić njih dvoje su u nekom ludom bračno-emocionalnom odnosu ovakve situacije predočene u tim scenama njima su normalne stvari iako ima taj koncpet tajnovitosti-radi li se o stvarnoj situaciji ili još jednom prikazu potencijalnih načina stvaranja medijskog senzacionalizma? Neke od scena u principu treba svatiti ( i interpretirati) kao potencijalnost ne i stvaran događaj i metaforu a ima ih dosta koje imaju dvosmislenost. A nije mi uspjelo ne naletit na još malo idiotarija vezano uz sam film.
"Gotovo nitko se nije smijao, ljudi su mahom bili razočarani, a dobar dio uzvanika napustio je dvoranu novog trendy kina još za vrijeme produkcije. Nije ni čudo. Svinjari su loš i promašen film i tu nema pomoći. A sve je moglo biti drugačije. Početak uistinu obećava. Neki razmaženi klinac (kojeg dobro igra Marin Radin, Livakovićevo otkriće), iz dobrostojeće zagrebačke obitelj, leži našmrkan. U boksericama je, bos, na trosjedu. U ruci drži daljinski i mijenja kanale pa zastaje na programu na kojemu zanosna voditeljica u crvenom, koju igra šarmantna i premalo iskorištena Iva Visković, najavljuje fenomenološke televizijske sadržaje. Film je dinamično montiran, zanimljiv i donekle šokantan samo prvih deset minuta."
A jebiga, što da im se radi, film je kompleksan i traži određenu razinu inteligencije. Satiričan humor nije lom od smijeha kao na kakvu komediju, to je specifičan humor koji šokira provocira problematizira otvara teme koje se guraju pod tepih. Šok(ovitih) trenutaka ima daleko više nego što se ovdje baljezga programsko čepljenje ušiju i fiksacija na svoj prvi (krivi) dojam rezultira pisanjem ovakvih nebuloza.
Ujedinjeni
Kod Moslavca Luki je ostavila komentar
"Bila. I Teatralni i ja. Pišem kasnije post."
Radi se naravno o skupu ujedinjeni protiv fašizma sigurna stvar da će Luki objaviti post pitanje je hoće li i Teatralni što mi je i dalo ideju samo što će on objaviti iz svog kuta. Iz istog onog kuta
kojim se ovaj blog od prvog dana vodi-popularizacijom kazališnih i filmskih umjetnosti jer je i jedna os stavki skupa bila i zabraniteljska cenzura umjetničke slobode. Ali da krenem nekim redom, sve ima svoje i ovdje se daju odgovori na pitanja zašto je umjetnost omiljena meta raznoraznog crnokošuljaškog klateža.
"Tisuće ljudi na antifašističkim marševima u Zagrebu i Rijeci: ‘Kontra mraku, kontra sili!"
Sila cenzure sila nasilja "domoljubnog" narativa. Kad sam koju godinu unazad na blogu polemizirao s Isabelči o moći domaće kinematografije i kazališta oboje smo-rekal bi ona dobili mozgovno usijanje od rekacija na neke filmove i to ne klateži tipa ove protiv koje smo na prosvjedu stali, mislim iste ako se gleda samo profil, nego od onih stručnih krugova koji su neke filmove ocijenili kao "genocidne" i da "vrijeđaju žrtve" radi se konkretno o filmovima quo vadis Aida film po riječima s wikipedije Radnja se događa 11. srpnja 1995, kada Aida, prevoditeljica za Ujedinjene narode, pokušava spasiti svoju obitelj nakon što Vojska Republike Srpske preuzima Srebrenicu i počinje s genocidom nad bošnjačkim stanovništvom tog područja. Nisam gledao nije bilo načina osim na sumnjivim web mjestima pa neću baljezgat u istoj toj nepoželjnoh kategoriji bio je i ovdje nedavno recenzirani Dara iz Jasenovca koji je još i više nego Aida bio crvena krpa onima protiv kojih smo danas stali u obranu umjetnosti slobode demokracije progresivnog društva u kojem nema podijela i kategorizacija. Elem, dotaknulo se i pitanja pljačke i lopovluka dok istovremeno mračnjačke sile poseljačuju društvo i vraćaju nas u neka crna vremena. To je razlog više zašto je "Dara iz Jasenovca" važan film koji treba više puta gledat. A bilo je i prizemnih recenzija istog kako je njihovim riječima "brutalnost ustaških zločina prikazana na katostrofalan način.". Da, ovo je baš relevantan izvor a ne oni koji su za film daleko kompetentniji a i komentari ispod toga blistaju subinteligencijom i primitivizmom.
"Dara, Porfirije, Vučić, Đoka......koja je ovo ofanziva s Istoka"
"Srpska propaganda i laž."
"Volio bih vidjeti vučičev film o Vukovaru, Škabrnji, Srajevo trznica, Srebrenici, ..ima tog još. Kako brzo preskače ono što mu ne paše."
"Kako je onaj njemački povjesničar rekao o istinitosti događaja u filmu : ovaj film otklanja i najmanju sumnju u Srbe kao lažove i prevarante "
"Tako je Dara . To su i Ameri rekli da se filmom vidi pravo lice tih svetosavaca , lažljivo , prevrtljivo , pokvareno ..... Ali to je normalno kad znamo da je izmišljen narod mix tursko , romsko , albanskih naroda"
"dara@ vidi se vaše pravo lice da u američkim filmovima vas prikazuju uvjek negativno, a ni jedan film američki nisam vidio da Hrvate tako prikazuju"
Ipak ovaj zadnji ruši sve rekorde u subinteligenciji-da tako "hrvate prikazuju" koje hrvate? Crnkošuljaše? Oni nisu hrvati oni su sramota, i prikazani su kao koljači što su i bili. Film je realističan i to je crni dio povijesti-koji ovi koji skandiraju "nazavisnoj" konstantno izvlače i nameću kao nešto pozitivno. Bit filma i dramske umjetnosti je da slobodno govori i problematizira tu toksičnost što zabranitelji nastoje cenzurirat. To je prva stavka koje nam je previše i zbog koje smo imali skup.
VEČERNJI
Ujedinjeni protiv onih koji veličaju taj sustav i sipaju imbecilne komentare na film koji problematizira mračnu stranu prošlosti, zato i je važan film iako nas vraća u prošlost ali crnokošuljaštvo je problem i u sadašnjosti. Drugi slučaj izvanredan govor Lucije Marković o sve više i intenzivnijem zabijanju nosa dotičnih u tuđe krevete i reproduktivne organe. Ovdje je bio slučaj prizemnog komentiranja predstave "godine" kategorizirajući istu kao "promašaj" Nisam čitao sve samo kucao na preskok ionako kritike ne čitam dalje od naslova doduše bilo mi je na stotu jasno odkud puše ta kategorizacija. Usporedbe na relaciji "audio knjige s kostimima" (što je već samo po sebi nonsens parexcelans) preko usporednih relacija sa drugim stranim izvedbama. Ono što se ističe kao apsolutni trenutak koji ledi krv je ovo.
"Ne mislim da je poželjno da publika u kazalištu pada u nesvijest. Želim reći da Annie Ernaux piše autofikciju, i piše ju ogoljeno, dokumentarno, gotovo sociološki. O vlastitoj prošlosti, majci, pobačaju, ljubavnim vezama, seksualnosti ili bolesti, o klasama, društvenim strukturama, kolektivnim iskustvima, Annie piše bez sentimentalnosti, radikalno, stilom koji odbija retoriku. Ona piše neudobno.
A ta narativna neugoda izaziva fizičku reakciju koja proizlazi ne iz šoka, nego iz prepoznavanja, iz duboke, iskonske identifikacije s potresnim iskustvom."
T PORTAL
Da i u čemu je problem? U padanju publike u nasvjest? Koje je možda ovdje i napuhavanje, što proizlazi iz problematiziranja adaptacije na scenu izvođenja ilegalnog pobačaja? Nisam puno u tu temu ulazio u Les Années-u osim što je usputno spoemnuto jer predstava se bazira na kompletnoj priči o tehnološkoj evoluciji i slobodi plus primitivizmu koji isti kontrolira i ograničava pa ću sad ovdje-predstava problematizira i pitanje zabrane pobačaja što protagonistica u svojim dvadesetim doživljava. Neželjenu trudnoću mora prekinuti ilegalno što je rizična i opasna metoda ili kako je Luki ovo ljeto u svom postu izvanredno uočila: ovdje njoj ostavljam riječ "Scene abortusa su strašne, ali meni je još strašnije mamino propadanje....:(((( Ti su dijelovi baš teški....Taj je dio odlično "odradila" Iva Mihalić, koja glumi kao da je prošla neko takvo prestrašno iskustvo."
Koja je glavna i bitna razlika u precepciji? Kod nas koji gledamo kako treba vidimo i u čemu je problem-ne u samoj šokovitoj interpretaciji to i treba tako biti-ono što se onim drugim zgroženima stavlja kao nelegitimno je uopće takvo što glumit snimat režirat, po njima nije problem što su abortusi negdje ilegalni što dovodi do toga da se isti rade u ilegalnim opasnim uvjetima nego što se o tome bez cenzure izravno govori i problematizira. Isti je profil ovih protiv kojih smo danas bili ujedinjeni-isti oni koji si daju pravo ulaziti u tuđe krevete i reproduktivne organe. Umjetnost je na meti jer isto stavlja na tapetu kao problem ono što problem stvarno i je. Protagonisticu u različitim životnim periodima glume 4 glumice ona u svojim dvadesetim definitivno se suočava sa najgorom traumom i rizikom za život. To je isto jedna od stavki koju predstava problematizira, ista ona stvar koja se događa i isti onaj cenzorski mentalitet koji osim što bi ograničavao nečija bogomdana prava bi ograničavao i umjetnost kao zabranitelji u Benkovcu. Ali ima još primjera nedavno sam imao post o jednom kratkom filmu sa jakom porukom "janje" iz 2019-e na koji je Starry imala izvanredan njoj uobičajeno komentar.
"Film je mučan, jako dobro prikazan autističan odnos tinejdžera prema situaciji, premda bi prema janjetu vjerojatno pokazivali više naklonosti, dakle zarobljenik je još diskriminiraniji. Mislila sam da će mlađa djevojčica nešto učiniti za dobrobit zarobljenog, međutim nema happy enda. Autistične ko klečavci, bravo za metaforu i usporedbu s klečavcima, u tvojoj analizi. Dominacija, dominacija, dominacija. Dominacija kao perverzija. "To je koncept kojega je 1945. godine definirao norveški psiholog i filozof Ingjald Nissen,a koji podrazumijeva načine neizravnog omalovažanja i ponižavanja žrtve."
Jedina zamjerka filmiću je ona maska na crncu na kraju filma, bolje bi sjela maska janjeta, po meni, kad je već naslov filma Janje.
Nina se profilira u jako zanimljivu autoricu. Sve pohvale tebi za izbor filmova i tema i način na koji izvodiš feedback, tj., kritiku negativnih društvenih pojava oko okosnice, izabrang umjetničkog djela. Bravo!"
Konkretno radi se o troje klinaca jedan dovede svoje 2 prijateljce u neki stan u kojem drže nepalca ili što je već. Situacija od pasivne agresije sa protokom eskalira u aktivnu. Baš izvanredno izvanredna projekcija ovog što se događa vani. Samo što u filmu to počinje još prije tinejđerskih godina. "Dominacija kao perverzija" starry gađa sve u cenera-a i to je bio dio našeg okupljanja poruka dotičnima da odjebu od krojenja općeg narativa kako bi svi mi trebali živjeti, i to je oblik fašizma protiv kojeg smo ujedinjeni. A sjetio sam se i tokom programa da u to nisu uključili klačavce a savršeno odgovaraju onom protiv čega je skup. To me sjetilo na predstavu "nebeski svod" u kojoj je glavna premisa problematizacija ženskog patrijahata ali u pozadnin istog je muška verzija.
"Ova premisa odgovara Zajecovoj interpretaciji uloge Tee, politička aktivnost kao ozlaz od realnosti koja se nakuplja godinama i nakon silnih godina grune pod pritiskom političkih namještaljki. Rekonstrukcija Karlovog kampa je iz ove pozicije više nekog osobnog karaktera-vjerovatno osvete života s istinom koja godinama stoji u podsvjesti koja je godinama bila na relaciji s internalizacijom fiktivne slike "normalnosti" koja nakon puno godina pod pritiskom puca samo se treba (sa)gledati ključne reference u scenariju Karlova žena-drago joj je što je nema (sad više ne mora živjet sa iluzornim slikama i pravom istinom) i kćer-cijeli prvi čin, zaokupljenost političkim/ideološkim parolama i aktivnostima u drugom kao realizirana odrasla osoba i mlada perspektivna političarka u ključnom trenutku puca pod navalom istine. A (ne)posredno se problematizira i politika na generalnoj razini ali fokus je stavljen na više oblika osobnih nestajanja." To sam se referirao na jednu situaciju u kojoj do točke pucanja dolazi uslijed dugogodišnjeg konstantnog pritiska i onog što je u podsvjesti. Iako ne "nebeski svod" za razliku od "nestajanja" u 18 stoljeću opet je suvremena predstava ne samo po godini izlaska nego i po radnji. Između provg čina i pauze na video-zidu se vrti snimka muškog djela ansambla zagrebačkog hnk što je implikacija da su oni stvarni suci i oni koji presuđuju ženskom patrijahatu je korijen onaj palanački po kojem je sad njima dozvoljeno da sude je li dotična trudna a u principu to je proforma nikakvo realno pravo i moć.
ZAGREB INFO
A 2018 je snimljen i jedan isto realističan film
"Prekrasno je nedjeljno jutro. Ona se budi i gleda ga kako ukrcava zadnje komade namještaja u kamion. Dok beba mirno spava, njih dvoje broje zadnje sate u svojem domu čekajući deložaciju. Budućnost je nesigurna, ali izbor pred njima jednostavan je. Moraju odlučiti hoće li prihvatiti nepravdu ili joj se oduprijeti.
Film o još jednom realnom problemu zelenaškim kamatama deložacijama a pored svega toga dotaklo se na skupu i rasprodaje svega stranom kapitalu i lihvarskih stambenih kredita koji su danas svima nedostupni. Što je konzistentno sa skupom, filmskom i kazališnom umjetnosti i crnokošljašima? I film i kazalište problematiziraju maligne marginalce u društvu, deložacije kredite kamate petljanje u tuđe reproduktivne organe sve ono što i je problem i zato i jesu na meti kao i svi koji zagovaraju ravnopravnost i slobodu.
Dara iz Jasenovca
INDEX
Godine
Nebeski svod
DNEVNIK.HR
Projekcije društvenih malignosti kroz umjetnost koju se sputava a kao što tendiraju kontroli i ograničavanju toga tako i kompletnoj moći i kontroli nad svima. Ovaj skup danas pored filma i kazališta je jedna rijetka svjetla točka Hrvatske.
Priča i scenarij
Uvijek je zanimljivo kad komentari pod postovima potenciraju kvalitetnu i konstruktivnu polemiku. To je bio slučaj i na postu ispod u kojem sam imao referencu na jednu situaciju-a u sklopu filma "Transmania" iz kratkog filma "carver je mrtav"
Imao sam jedan post-zapravo 2 na temu filma "Carver je mrtav" bili su to o samom filmu i drugi malo bližeg datuma How convinient a slučajno ili ne slučajno slične su uloge dobili i njih dvoje-samo se ovdje radi o benignijoj varijanti-film je u osamdesetim godinama prošlog stoljeća ona je trudna žive u malom stanu-on je sve je očito opterećen promjenom života za 360 kad dijete dođe nju ostavlja samu i izlazi u provod. Ovo je kažem benignija varijanta jer ovdje je uloga drugačije koncipirana-ovdje kod njega ne izostaje ljubav za nju ali jebiga-nije mogao protiv sebe morao se provresti iako to podrazumijevalo da je ispao šonjo koji nije onda bio ovdje kad ga ona treba.
A poanta reference bila je istaknuti par stvari-godina proizvodnje 2012 (oba filma) njih dvoje u sličnim ulogama ljubavnog para s djetetom na putu s tim da-ključna razlika u prvom slučaju se ne radi o situaciji kojoj je korijen izostanak ljubavi dok u drugoj-u "Transmaniji" je očito to u igri. U komentaru pod tim postom Luki se referirala na temu Carvera s pitanjem jesam li čitao priču. Što da se lažemo?-nisam ali dodajem da bih volio da vidim na čemu je nastao scenarij za kratki film koji je izvanredan. Depresivna atmosfera grad u crnini nebo boje mrtvog televizijskog ekrana. Ali stvarno, bez ironije nakon pogledanog filma više od par puta (jer svemu što valja nije se zgorega vraćati) želja mi je bila pročitati i priču na kojoj je nastao. Klik po klik i tako se dokliknulo do priče. I voila-čitam i vizualiziram filmske scene ranije pogledane.
"Piju crveni sok. Gledaju tv. Stari aparat registruje samo dva kanala. Ona će se poroditi do kraja nedjelje. On je računovođa u maloj fabrici čarapa i donjeg rublja.
"Možda odem kod Vladimira", kaže.
Žena lista novine i ne diže glavu.
"Možda", rekla je minut docnije.
Već tri dana ne prestaje kiša. Čitao je da su izuzetno bolni porođaji za sedamnaest procenata češći po vlažnom vremenu. Medicinski nedokazano ali tačno.
Vjerovao je statistici. I nada se da će ih ovog puta zaobići."
Sad što me zanima je prenošenje priče u film-postupak kreiranja filma i scenarija to je predmet posta. Filmska scena počinje s točenjem crvenog soka-u naraciji iz prvog lica.
"Pijemo crveni sok, gledamo tv zadnjih mjeseci gledamo tv hvata samo dva kanala, to je realtivno nezgodno. Ona će roditi do kraja tjedna"
VIDEO
Prvo što odvodi film od priče je detalj da u filmu-element sa kišom i pričom o bolnim porođajima izostaje iz fabule. Pijenje crvenog soka gledaje televizije igraju Partizan i Jugoplastika ona je u dobrom raspooženju zbog dolaska djeteta kod njega su emocije...aj da budem ne previše žestok bizarne i pomiješane-u čemu je stvar? Što se sad život okreće za 360 stupnjeva a daj da bar još tu večer proživim provod da se izdivljam kad ću poslje? S djetetom to više neće biti tako jednostavno izvedivo. Iz te pozicije puca ono što su-na prvom postu o filmu komentatori ispod nazvali primjerom neodgovornosti.
Nema razgovora o trudnoći i rizicima koji se gore spominju u prvom djelu filma. U priči se navodi dalje
"
Broj telefona stoji na frižideru. Ako krene... Pozovi".
"Jel moraš večeras?"
"Kako to misliš - moram?"
"Moraš vani?"
"Znaš gdje idem. U čemu je problem?", rekao je oblačeći mantil.
Nije imao pojma gdje će. Jedino je izvjesno da na kraju obično završi kod Vladimira. On živi sam, liježe kasno i gotovo nikad nema posjetioce.
Ona rukom podupire leđa dok hoda. Prati ga da bi zaključala vrata. Veliki stomak izgleda zdravo. U bolnici su rekli da je njena trudnoća "knjiški slučaj".
Ona vjeruje ljekarima i sviđa joj se "knjiška" usporedba.
Dok mu popravlja kragnu na mantilu, kaže:
"Donesi mi knjigu. Vladimir će odabrati. Želim čitati nešto uzbudljivo. Može?".
"Naravno", kaže i provjerava kišobran.
Poljubila ga je u obraz i zaključala dva puta.
""Jel moraš večeras?"
"Kako to misliš - moram?"
"Moraš vani?"
"Znaš gdje idem. U čemu je problem?", rekao je oblačeći mantil.
Nije imao pojma gdje će. Jedino je izvjesno da na kraju obično završi kod Vladimira. On živi sam, liježe kasno i gotovo nikad nema posjetioce.
Ona rukom podupire leđa dok hoda. Prati ga da bi zaključala vrata. Veliki stomak izgleda zdravo. U bolnici su rekli da je njena trudnoća "knjiški slučaj".
Ona vjeruje ljekarima i sviđa joj se "knjiška" usporedba.
Dok mu popravlja kragnu na mantilu, kaže:
"Donesi mi knjigu. Vladimir će odabrati. Želim čitati nešto uzbudljivo. Može?".
"Naravno", kaže i provjerava kišobran.
Poljubila ga je u obraz i zaključala dva puta.
Niti ta situacija nije izostavljena kao niti jedna-samo što u interpretaciji filma ima malo drugačije koncpte. Nema kiše i kišobrana kao u priči-niti ona ustaje s kreveta i ne zaključava vrata. Flmska varijanta:
Ona ga moli da joj donese čašu vode donosi joj vodu i prijavljuje da ide kod Vladimira.
FILM
-"Idem malo do Vladimira"
-"Baš moraš večeras"?
-"Ne razumijem"
-Moraš van?"
-Što? pa znaš gdje idem?"
-"Ako me trebaš nazovi"
-"Ajd mi donesi neku knjigu od Vladimira"
-I neka on izabere"
-"Baš moraš večeras"?
-"Ne razumijem"
-Moraš van?"
-Što? pa znaš gdje idem?"
-"Ako me trebaš nazovi"
-"Ajd mi donesi neku knjigu od Vladimira"
-I neka on izabere"
Rez, on izlazi na ulicu pali cigaretu šeće po gradu bez plana i programa. Istovremeno u sceni je njegova naracija o njenoj trudnoći "školskom primjeru trudnoće" kako se njoj sviđa školska usporedba, nema pojma kaom će zna samo-i jednina je izvjesna stvar da će završtit kod Vladimira.
"
Stepenište zaudara na vlagu i mokraću. Kiša ove nedjelje neće prestati, pomislio je i pogledao gore: u nebo boje mrtvog televizijskog ekrana.
Prošetaće duž nekoliko susjednih ulica, a onda bulevarom do Vladimira. Gacanje kroz lokve zabavlja. Ima dobre američke čizme kojima voda ne može ništa. Čarape ostaju suve. A čarape koje pravi njegova firma puštaju boju kada se nakvase. Nužno je biti suv u njima.
"Prošetaće duž nekoliko susjednih ulica, a onda bulevarom do Vladimira. Gacanje kroz lokve zabavlja. Ima dobre američke čizme kojima voda ne može ništa. Čarape ostaju suve. A čarape koje pravi njegova firma puštaju boju kada se nakvase. Nužno je biti suv u njima.
Ovo je gore opisana scena kad on izlazi iz stana na ulicu naravno bez lokvi i kišobrana jer toga u filmu nema, samo nebo boje "mrtvog televizijskog ekrana" i tako zuji po gradu i po birtijama prije odlaska kod Vladimira.
VIDEO
"
Kada je zašao iza ugla pomislio je na bebu pokušavajući da zamisli lik. No uspijeva predočiti samo bljedunjavu kožu i ruke koje hrle ka stvarima. To je tek rođeno dijete. Biće bez imena, pomislio je na ulasku u dragstor. Kupiće flašu viskija za Vladimira i pokušati da večeras ostane trijezan.
"Dvadeset, molim".
Pretura novčanik i kaže da ima samo petnaest.
"Vratiću viski", kaže.
"Narvno da hoćete", rekla je ukucavajući neke brojke u registar-kasu.
Ako se porodi u četvrtak, biće to na godišnjicu braka. Dvostruka sreća, pomislio je na izlasku iz prodavnice. Ali još uvijek ne osjeća pravu radost. To je valjda uobičajeno za prvi put. Vjeruje da će se sve promijeniti kad vidi dijete, kad ga bude držao u naručju i oslovio imenom. Gleda lijevo pa desno niz ulicu.
U centru danas nema gužve. Tolika voda, pomislio je, mora nekud otići. Sada zaobilazi najveće lokve i bira trotoare pokrivene nadstrešicom. Vjetar je slomio dvije žice kišobrana i postalo je nepraktično otvarati ga. Popiće kafu u lokalu sa druge strane; sačekati da se nebo malo smiri.
"Vaše lice!", vrisnuo je konobar.
"Šta...? O čemu... ?", rekao je zbunjeno.
"Vaše lice! Krv! Puno je krvi".
Dotiče nos i zbunjeno gleda u ljepljive prste. Sad mu je jasan metalni ukus koji već nekoliko minuta osjeća pod jezikom.
"To je od visokog pritiska", kaže vadeći maramicu.
"Krv jednostavno poteče", rekao je.
Donijeli su mu salvete.
U WC-u radi samo jedna sijalica. Dok se umiva hladnom vodom čovjek i žena se prepiru ne obraćajući pažnju. "Mogla si barem da pitaš. Ja sam otac".
"Ti si svinja".
"To je ubistvo!".
"Moja stvar".
"Tako?"
"Da. Tako!"
Zatvorio je česmu i posljednom salvetom brisao ruke.
"Misliš da je naše dijete bilo samo tvoja stvar!
"Da. Bilo je u meni. I sad više nije. Jednostavno zar ne?"
Umjesto odgovora, pljusnuo je snažan šamar. A dok je hodao prema stolu čuo se još jedan.
Pije kafu, radoznalo čekajući da njih dvoje izađu. Možda je trebao reagovati zbog udaraca. Siguran je da nikada neće dići ruku na svoju ženu. Voli je i zna da bi ga zaboljelo više nego nju.
Počelo je da grmi. Sa svakom eksplozijom slika na televizoru iznad šanka iščezava. Hemfri Bogart i Ingrid Bergman pretvaraju se u gomile elektronskog snijega. Konobari psuju.
"It looked like the beginning of a beautiful friendship", čulo se kroz šuštanje.
Izašao je čovjek, a nekoliko minuta docnije - rumenih obraza - i žena.
Zaokupljena je listanjem omanjeg svežnja novčanica i na nosu drži tamne naočare. Sreo ih je još jednom, iste večeri, kako zagrljeni pod kišobranom zure u izlog prepun tv aparata. Centralni ekran fokusira njihova lica bojažljivo rastegnuta u osmijehje. Prije nego nastave niz ulicu, žena će popraviti frizuru; on maše prema kameri, a zatim ćutke odlaze dalje.
""Dvadeset, molim".
Pretura novčanik i kaže da ima samo petnaest.
"Vratiću viski", kaže.
"Narvno da hoćete", rekla je ukucavajući neke brojke u registar-kasu.
Ako se porodi u četvrtak, biće to na godišnjicu braka. Dvostruka sreća, pomislio je na izlasku iz prodavnice. Ali još uvijek ne osjeća pravu radost. To je valjda uobičajeno za prvi put. Vjeruje da će se sve promijeniti kad vidi dijete, kad ga bude držao u naručju i oslovio imenom. Gleda lijevo pa desno niz ulicu.
U centru danas nema gužve. Tolika voda, pomislio je, mora nekud otići. Sada zaobilazi najveće lokve i bira trotoare pokrivene nadstrešicom. Vjetar je slomio dvije žice kišobrana i postalo je nepraktično otvarati ga. Popiće kafu u lokalu sa druge strane; sačekati da se nebo malo smiri.
"Vaše lice!", vrisnuo je konobar.
"Šta...? O čemu... ?", rekao je zbunjeno.
"Vaše lice! Krv! Puno je krvi".
Dotiče nos i zbunjeno gleda u ljepljive prste. Sad mu je jasan metalni ukus koji već nekoliko minuta osjeća pod jezikom.
"To je od visokog pritiska", kaže vadeći maramicu.
"Krv jednostavno poteče", rekao je.
Donijeli su mu salvete.
U WC-u radi samo jedna sijalica. Dok se umiva hladnom vodom čovjek i žena se prepiru ne obraćajući pažnju. "Mogla si barem da pitaš. Ja sam otac".
"Ti si svinja".
"To je ubistvo!".
"Moja stvar".
"Tako?"
"Da. Tako!"
Zatvorio je česmu i posljednom salvetom brisao ruke.
"Misliš da je naše dijete bilo samo tvoja stvar!
"Da. Bilo je u meni. I sad više nije. Jednostavno zar ne?"
Umjesto odgovora, pljusnuo je snažan šamar. A dok je hodao prema stolu čuo se još jedan.
Pije kafu, radoznalo čekajući da njih dvoje izađu. Možda je trebao reagovati zbog udaraca. Siguran je da nikada neće dići ruku na svoju ženu. Voli je i zna da bi ga zaboljelo više nego nju.
Počelo je da grmi. Sa svakom eksplozijom slika na televizoru iznad šanka iščezava. Hemfri Bogart i Ingrid Bergman pretvaraju se u gomile elektronskog snijega. Konobari psuju.
"It looked like the beginning of a beautiful friendship", čulo se kroz šuštanje.
Izašao je čovjek, a nekoliko minuta docnije - rumenih obraza - i žena.
Zaokupljena je listanjem omanjeg svežnja novčanica i na nosu drži tamne naočare. Sreo ih je još jednom, iste večeri, kako zagrljeni pod kišobranom zure u izlog prepun tv aparata. Centralni ekran fokusira njihova lica bojažljivo rastegnuta u osmijehje. Prije nego nastave niz ulicu, žena će popraviti frizuru; on maše prema kameri, a zatim ćutke odlaze dalje.
Nakon odlaska iz stana scena koja je prethodila kavi u birtiji su njegove šetnje po gradu-nije bio u dućanu kupovao viski za Vladimira, pije kavu u jednom trenutku počne krvariti iz nosa-konobar mu skreće pažnju na to jer kao da je toliko u nekim svojim mislima da uopće ne primijećuje-konobar kaže da će mu donijeti papire-odlazi u wc i gura si papire u nos da zaustavi krvarenje-vraća se dovršiti kavu prije scene u kojoj napokon dolazi kod Vladimira. Film je tu iao koncpet misterioznosti. Zašto mu nos krvari? Slaba kapilara-to je najčešći razlog krvarenja priča sad otkriva i mogućnost viskokg tlaka uglavnom krvarenje iz nosa mi nikako nije bilo spojivo za temom bar ne na prvu dok ne dođe scena u klubu ali idemo po redu.
Vladimirov stan je na šestom spratu, odmah iza ugla. Vladimir je pisac. Svoje četrdeset tri godine nosi kao duboku starost. Razveden je i ima kćerku. Mala Ines živi u drugom gradu sa majkom, a jednom mjesečno dolazi ovdje.
Kada je pokucao, iza vrata se čulo "Stižem!", i onda ljubazno:
"Zdravo prijatelju. Upadaj".
Rukovali su se, potapšali jedan drugog po ramenu; Vladimir ga uzima pod ruku i sprovodi do trpezarije.
"Sjedi. Dolazim odmah", rekao je .
On sjedi: razgleda knjige rasute po stolu. Gomila knjiga. Instiktivno je poželio da upali televizor ali njegov prijatelj se dobrovoljno odrekao tv-a.
"Mnogo sam poznatiji kao 'čovjek bez televizora', nego kao pisac. Poražavajuće! Zar ne?", govori katkad. Ovog mjeseca izlazi njegov drugi roman.
Vrti se po kuhinji proizvodeći usitnjene zvuke staklenog posuđa.
"Tužna noć stari", pojavio se sa dvije čaše i bocom viskija u ruci.
"Danas je otišao najveći među nama. Veliki ukrotitelj teksta. Princ kratke forme. Baron metonimije..."
"O kome govoriš?"
"Doista ne znaš?"
Nasuo je viski i svečano izustio:
"Rejmond je mrtav. Karver je umro, rekoh".
"I da ne zaboravim. Zvala je tvoja prekrasna supruga", dodao je.
"Šta?! Ti si lud. Zašto nisi rekao odmah... daj mi telefon... ona je trudna... čekamo bebu!"
Šest.
Dva.
Jedan.
Pomislio je na žuti krevetac u ćošku, na dezen čaršava koje su dugo birali.
Pet.
Osam.
četiri.
"Javi se, javi se, javi se, javi se pobogu!", nestrplivo cupka nogom jer telefon zvoni sedam puta. Misli da je zakasnio. Da je ona već u bolnici ili, možda, na podu, u stanu, bez svijesti.
A onda glas, i njeno pospano: "Halo".
"Ti si?", gotovo je vikao.
"Da ja sam. U čemu je stvar".
"Dobro si. Beba? Sve uredu?".
"Sve Ok. Zašto?"
"Reci to ponovo, molim te".
"Kažem, sve uredu. Šta ti je?"
Pokriva slušalicu dlanom. Vladimir stoji naslonjen o dovratnik sa čašom viskija i upitno širi oči.
"Sve je uredu. Lažna uzbuna", kaže sa olakšanjem i opet stavlja slušalicu na uvo. Ona pita zašto se toliko uzbudio. Nije joj jasno. Zvala je da bi Vladimira podsjetila na knjigu. Rekao je da će poslati "dobrog i mrtvog američkog pisca".
"Taj je danas umro. Zar ne?", pita.
"Da. Umro je".
Ona kaže da je interesantno čitati kad znaš da čovjek - da pisac, tamo negdje u Americi - još uvijek leži na odru.
"...dok preko okeana stiže talas moćne, nama nepoznate tuge", rekla je, i onda:
"Nisi bio tu kada sam zvala", kaže.
"Ne. Svratio sam da popijem kafu".
"Pokisao?"
"Malo".
"Ha. Upravo je osjećam kako se pomjera. Golica me".
"To je normalno. Uskoro će vani".
"Molim te, vrati se što prije. Želim knjigu. A i ti još uvijek nisi za bacanje", rekla je veselo.
"Stižem", rekao je".
Kada je pokucao, iza vrata se čulo "Stižem!", i onda ljubazno:
"Zdravo prijatelju. Upadaj".
Rukovali su se, potapšali jedan drugog po ramenu; Vladimir ga uzima pod ruku i sprovodi do trpezarije.
"Sjedi. Dolazim odmah", rekao je .
On sjedi: razgleda knjige rasute po stolu. Gomila knjiga. Instiktivno je poželio da upali televizor ali njegov prijatelj se dobrovoljno odrekao tv-a.
"Mnogo sam poznatiji kao 'čovjek bez televizora', nego kao pisac. Poražavajuće! Zar ne?", govori katkad. Ovog mjeseca izlazi njegov drugi roman.
Vrti se po kuhinji proizvodeći usitnjene zvuke staklenog posuđa.
"Tužna noć stari", pojavio se sa dvije čaše i bocom viskija u ruci.
"Danas je otišao najveći među nama. Veliki ukrotitelj teksta. Princ kratke forme. Baron metonimije..."
"O kome govoriš?"
"Doista ne znaš?"
Nasuo je viski i svečano izustio:
"Rejmond je mrtav. Karver je umro, rekoh".
"I da ne zaboravim. Zvala je tvoja prekrasna supruga", dodao je.
"Šta?! Ti si lud. Zašto nisi rekao odmah... daj mi telefon... ona je trudna... čekamo bebu!"
Šest.
Dva.
Jedan.
Pomislio je na žuti krevetac u ćošku, na dezen čaršava koje su dugo birali.
Pet.
Osam.
četiri.
"Javi se, javi se, javi se, javi se pobogu!", nestrplivo cupka nogom jer telefon zvoni sedam puta. Misli da je zakasnio. Da je ona već u bolnici ili, možda, na podu, u stanu, bez svijesti.
A onda glas, i njeno pospano: "Halo".
"Ti si?", gotovo je vikao.
"Da ja sam. U čemu je stvar".
"Dobro si. Beba? Sve uredu?".
"Sve Ok. Zašto?"
"Reci to ponovo, molim te".
"Kažem, sve uredu. Šta ti je?"
Pokriva slušalicu dlanom. Vladimir stoji naslonjen o dovratnik sa čašom viskija i upitno širi oči.
"Sve je uredu. Lažna uzbuna", kaže sa olakšanjem i opet stavlja slušalicu na uvo. Ona pita zašto se toliko uzbudio. Nije joj jasno. Zvala je da bi Vladimira podsjetila na knjigu. Rekao je da će poslati "dobrog i mrtvog američkog pisca".
"Taj je danas umro. Zar ne?", pita.
"Da. Umro je".
Ona kaže da je interesantno čitati kad znaš da čovjek - da pisac, tamo negdje u Americi - još uvijek leži na odru.
"...dok preko okeana stiže talas moćne, nama nepoznate tuge", rekla je, i onda:
"Nisi bio tu kada sam zvala", kaže.
"Ne. Svratio sam da popijem kafu".
"Pokisao?"
"Malo".
"Ha. Upravo je osjećam kako se pomjera. Golica me".
"To je normalno. Uskoro će vani".
"Molim te, vrati se što prije. Želim knjigu. A i ti još uvijek nisi za bacanje", rekla je veselo.
"Stižem", rekao je".
VIDEO
Stvar je u tome da je film prilagođen kratkoj formi u koju je stavljen iako-da je i cijela priča detaljnije uključena u njegovu realizaciju i dalje bi mogao biti film kratke forme. Elem filmska varijanta:
-"Kaj još uvijek nemaš televizor?"
-"Pa znaš da sam poznatiji kao čovjek bez televizora nego kao pisac. Poražavajuće šta ne?"
-"Malo da"
-"Ovaj mjesec mi izlazi druga knjiga, nego tužna noć stari danas je otišao najveći među nama veliki krotitelj teksta princ kratke forme baron mentomimija"
-"ko?"
-"Što stvarno ne znaš čovječe? Rejmond je umro Karver je mrtav!"
-"Aha"
-"Da ne zaboravim, zvala je tvoja prekrasne žena"
-"Što mi nisi odmah rekao?"
-"Pa znaš da sam poznatiji kao čovjek bez televizora nego kao pisac. Poražavajuće šta ne?"
-"Malo da"
-"Ovaj mjesec mi izlazi druga knjiga, nego tužna noć stari danas je otišao najveći među nama veliki krotitelj teksta princ kratke forme baron mentomimija"
-"ko?"
-"Što stvarno ne znaš čovječe? Rejmond je umro Karver je mrtav!"
-"Aha"
-"Da ne zaboravim, zvala je tvoja prekrasne žena"
-"Što mi nisi odmah rekao?"
I instantno-lovi se on telefona doduše bez intenzivne panike kao u priči prikazano ali s dozom straha što je u pitanju? Da nije nešto ozbiljno, rekao je da nazove ako pto treba a zvala je i prije nego je on uopće došao kod Vladimira.
-"Jel sve ok?"
-"Aj molim te to ponovi još jednom"
-"Stižem"
-"Aj molim te to ponovi još jednom"
-"Stižem"
Imamo jednostranu komunikaciju u filmu-u principu vidimo samo jednu stranu priče ako je sve ok a očito je-zašto bi zvala? Ništa specijalno-otkriva se u priči samo da podjseti za knjigu.
VIDEO
Scena sa slike gore je iz showreela koja nije dio filma i filmu kronično fali taj dio-da se čuje što druga strana ima u svojim interakcijama-jer što je razlog pozova? Iz priče je očito podjsetnik da on uzme knjigu da zlu ne trebalo ne zaboravi iako situacija u scenama ipak izgleda daleko ozbiljnije od samog podjsetnika da ne zaboravi uzet knjgu. Onda obećanje da dolazi-ali ga Vladimir vodi u život-to je ponuda koja se ne odbija-dijete je na putu kad će divljat ako ne večeras kad dijete dođe nema više vremena za ludorije.
"
Karvera nosi u džepu. Prije izlaska, sa Vladimirom je još jednom nazdravio u njegovo ime. Kao što postoji american way of life, postoji i američki način umiranja, pomislio je. I nije dobro kad ljeto započinje ovako ružnim vremenom. Toplom, dosadnom kišom. Ona ne može izaći vani, to utiče na raspoloženje. Do sada se nisu ozbiljnije posvađali. Vjeruje da će njih dvoje imati skladan i opušten brak. Još malo novca bi otklonilo sve nesporazume. Ali i ovako je dobro, misli dok sa ulice gleda u prozor zajedničkog stana.
Još nisu kupili zavjese. Odjednom mu bi žao što je ostavio samu. To se više neće dogoditi. Bar ne noću. Treba da bude opuštena, da se osjeća sigurno. Zato joj večeras ne može dati Karvera. Njegove priče su obespokojavajuće. Emituju specifičnu vrstu tjeskobe i suviše liče na život, pomislio je.
Otključala je vrata i obujmila ga rukama oko struka.
Dok ga ljubi u obraz, osjeća njen trbuh na svom stomaku. Nije mogao odlučiti da li je to prijatan osjećaj. I lice joj je vlažno. Kao od suza.
Pred spavanje ona obično gleda televiziju. Ugasi svjetla i leži na trosjedu. Svježe okrečena dnevna soba kupa se u bljeskovima tv ekrana. Crvene i zelene nijanse plešu po predmetima, po njenom licu. Jarki odsjaji filmskih esplozija cakle se u očima. Hladnokrvna neumoljivost katodne cijevi.
"Donio si knjigu?", pita.
"Zaboravio sam je, izvini. Tvoj poziv me dekoncentrisao", kaže i odlazi do kuhinje.
"Osjetila sam je u mantilu. čemu sve to?"
"Slušaj. Ne želim da večeras čitaš Karvera".
Otišla je do hodnika i uzela knjigu iz džepa.
"Hladna je i mokra po rubovima", kaže.
"Bojim se da je takva i unutra. Hladna i mokra", on je rekao.
Sjela je i počela da lista.
"Molim te ostavi je na sto".
Kao da ga nije čula i već čita prve redove.
"Ostavi knjigu zaboga. Uzbuđenja ti nisu potrebna. Ni tebi ni djetetu", ponovio je glasno.
Vjeruje da Karverove priče mogu negativno uticati... Ali nije tačno znao na šta. Nije mogao dokučiti njihovu briljantnu neodređenost i mučninu.
Okrenula se kad je sjeo pored.
"Idem u sobu. čitaću tamo. Laku noć", rekla je i brzo ustala.
Ustao je i on.
U skoro potpunom mraku, jednom rukom otvara njene stisnute prste. Drugom je čvrsto stezao knjigu.
Osjećala je kako joj Karver izmiče.
"Ne", vrisnula je u trenutku kad su ruke ostale prazne.
Danas će čitati. Čitaće ovu prokletu knjigu.
Zgrabila je jednu koricu sa još desetak strana i nagnula se unazad.
Ali on nije htio da je pusti. Osjećao je da mu knjiga klizi iz ruku i zato je povukao k sebi veoma jako.
Na taj način, stvar bi razriješena.
"Još nisu kupili zavjese. Odjednom mu bi žao što je ostavio samu. To se više neće dogoditi. Bar ne noću. Treba da bude opuštena, da se osjeća sigurno. Zato joj večeras ne može dati Karvera. Njegove priče su obespokojavajuće. Emituju specifičnu vrstu tjeskobe i suviše liče na život, pomislio je.
Otključala je vrata i obujmila ga rukama oko struka.
Dok ga ljubi u obraz, osjeća njen trbuh na svom stomaku. Nije mogao odlučiti da li je to prijatan osjećaj. I lice joj je vlažno. Kao od suza.
Pred spavanje ona obično gleda televiziju. Ugasi svjetla i leži na trosjedu. Svježe okrečena dnevna soba kupa se u bljeskovima tv ekrana. Crvene i zelene nijanse plešu po predmetima, po njenom licu. Jarki odsjaji filmskih esplozija cakle se u očima. Hladnokrvna neumoljivost katodne cijevi.
"Donio si knjigu?", pita.
"Zaboravio sam je, izvini. Tvoj poziv me dekoncentrisao", kaže i odlazi do kuhinje.
"Osjetila sam je u mantilu. čemu sve to?"
"Slušaj. Ne želim da večeras čitaš Karvera".
Otišla je do hodnika i uzela knjigu iz džepa.
"Hladna je i mokra po rubovima", kaže.
"Bojim se da je takva i unutra. Hladna i mokra", on je rekao.
Sjela je i počela da lista.
"Molim te ostavi je na sto".
Kao da ga nije čula i već čita prve redove.
"Ostavi knjigu zaboga. Uzbuđenja ti nisu potrebna. Ni tebi ni djetetu", ponovio je glasno.
Vjeruje da Karverove priče mogu negativno uticati... Ali nije tačno znao na šta. Nije mogao dokučiti njihovu briljantnu neodređenost i mučninu.
Okrenula se kad je sjeo pored.
"Idem u sobu. čitaću tamo. Laku noć", rekla je i brzo ustala.
Ustao je i on.
U skoro potpunom mraku, jednom rukom otvara njene stisnute prste. Drugom je čvrsto stezao knjigu.
Osjećala je kako joj Karver izmiče.
"Ne", vrisnula je u trenutku kad su ruke ostale prazne.
Danas će čitati. Čitaće ovu prokletu knjigu.
Zgrabila je jednu koricu sa još desetak strana i nagnula se unazad.
Ali on nije htio da je pusti. Osjećao je da mu knjiga klizi iz ruku i zato je povukao k sebi veoma jako.
Na taj način, stvar bi razriješena.
O da, vidi se i u filmu-iako ne može protiv sebe i mora se izdivljat peče ga svajest što ju je ostavio samu-ali ipak ide se u pravod. Naručuju se viskiji miksa ih se s pivom ludo se zabavlja, noć je mlada krvarenje iz nosa-implicirano tako na filmu u sceni prije-se pokaže kao neka vrsta nadrealizma jer se u jednom trenutku s nekim u klubu fizički zakači i dobije po nosu-krv šiklje na sve strane.
HAVC
Vraćanje filma malo unazad-kad joj je još kod Vladimira obećao da dolazi Vladimir mu je-prije izlaska pričao nekakve poetske seralije o "nevidljivim linijama" koje se prođu-i nemaš pojma kako si i zašto tamo dospio. Nakon pijane noći on se budi na cesti-s knjigom u jakni, to objašnjava Vladimirovu priču o nevidljivoj liniji koja dovodi u situaciju za koju ne znaš kako si se našao u njoj. U ranu zoru putuje vlakom i sreće ljubavni par iz wc-a iz birtije u kojoj je večer prije pio kavu koji su nakon žestoke svađe tu večer sad pomireni.
HAVC
Ulazi u stan gasi svjetlo, stavlja knjigu na stol i legne u krevet pored nje-rez i-odjava. Nema ovih scena napetosti u kojima će ona čitati knjigu a on ima problem s tim. Komotno je moglo sve biti stavljeno u film samo što bi onda to derastično prelazilo formu kratkog filma. Ili ne bi? Film me inspirirao da potražim i pročitam priču sad su neke stvari jasnije one koje su bile pitanje bez konkretnog odgovora u filmu. U priči se spominje ljeto niska temperatura kiša kišobrani-film je priča za sebe u tom pogledu više vuče na ranu jesen krvarenje iz nosa u priči povezano s viskoim tlakom u formi filmske scene ipak kao doza nadrealizma jer krvari i u drugoj situaciji kad u klubu dobije šaku u nos. Morao se izdivljati iako-kako je napisano i u priči a upisano je i u scenarij peče ga savjest što ju je ostavio samu-u formi filmske scene je interesantan koncept na koji je baš to približeno-u formi njegove halucinacije da ju vidi u klubu kako ga izravno gleda kako se prvovodi dok ga ona treba. Nakon buđenja na cesti sad se već očito da ne može plastičnije vidi-izjeda ga osjećaj krivnje samo što nam kroz film nije predočeno ono što se događa nakon toga ostavljeno je da svi slože neku svoju interpretaciju. Po priči se ispostavlja da je situacija povoljno razrješena- "Čitaće ovu prokletu knjigu.
Zgrabila je jednu koricu sa još desetak strana i nagnula se unazad.
Ali on nije htio da je pusti. Osjećao je da mu knjiga klizi iz ruku i zato je povukao k sebi veoma jako.
Na taj način, stvar bi razriješena."
Implicira se da postoji ta bliskost koja je prošla kroz krizu ali se stvar ponovo vratila na staro stanje stvari. Na idiličnu vezu koja je doduše u krizi i s financijske i s te neke emocionalne strane što se proteže kroz cijeli film ali samo krizni momenti a ne konstantno stanje stvari. Nakon izlaska legne pored nje i spava-odjava. I što nakon toga? Očito ono što na film nije adaptirano-u nekom trenutku oboje se bude ona uzima knjigu on joj ne da da čita natežu se i suma sumarum na milimetar se približavaju jedno od drugog. Ali i ova situacija opisana u priči ima dvosmislenih konstrukcija ovo "povukao k sebi" odnosi li se na nju ili na knjigu? Prva varijanta modalno ovako postavljena kao da je povukao nju i opet su si bliski je jedna verzija, druga ako se povlačenje odnosi na knjigu "stvar bi razrješena" da je knjigu razderao na pola pa nek sad čita. Koncept te dvosmislenosti je (vjerovatno) jedan od razloga zašto je film u kraćim crtama od priče i sa lagano izmijenjenim situacijama u fabuli.
Sad su nakon čitanja priče kao izvorne ideje neke tajnovitosti u filmu razriješene. U rondanju za koju informaciju više naletio sam na intervju ne više aktualan ali kod mene je sve bezvremeno i podložno reaktualizaciji. Ne treba čitati sve izdvajam dio koji je referenca na film koji je referentna točka posta. Odgovor na pitanje o najdražem filmu koji je radio.
"
Svaki mi je jednako drag, no izdvajam ‘Insomniac’, koji sam radio u SAD-u na faksu, jer je obilježio jedan dio mog života i bio prvi ‘ozbiljan’ rad i zbog kojega sam vidio festival u Cannesu. Jednako mi je drag i posljednji ‘Carver je Mrtav’, koji je premijerno bio na ZFF-u, s Jankom Popovićem-Volarićem, Ivom Mihalić i Vili Matulom, smješten u Zagreb 80-ih godina. On je nastao kao diplomski rad producenta Srđana Krnjajića, mog dragog prijatelja i suradnika
"Film kako je već poznato je inspiriran pričom samo su iskorišteni svi djelovi priče da se film ipak malo odvoji od detaljnosti orginalne verzije i ostavi dozu tajanstvenosti. Njegovo zaposlenje u filmskoj verziji nije navedeno i irelevantno za cijelu stvar, detalji oko kiše i ciklone su izostavljeni mladi par u svađi u wc birtije je samo na verbalnoj pirotehnici ne i na šamaranju kako je implicirano u priči. S jedne strane film je u tom pogledu lakanija verzija u drugu-ostavlja to pitanje nad glavom dali se njoj samoj što loše dogodilo dok je on bio vani? Odgovori na ta pitanja su izostavljeni a u priči se otkriva da je sve prošlo ok, samo nije sve utrpano u film. U svakom slučaju projekt vrijedan pažnje.
And here it go
Jedna od prednosti instagrama je svakako sijaset informacija o raznoraznim filmskim projektima kad dio glumačke ekipe koja je radila na istom-a usporedno i neki od publike-iskopaju kakav info o premijernom emitiranju filma pa to zdušno podijele s općinstvom kroz story objave. Ima li išta bolje od toga a da je u sferi
onoga da se teško dostupni film(ovi) napokon negdje pronađu i da se napokon sve sagleda kao komplet? Već sam koju godinicu unazad davao neki materijal s tim u vezi s pogledanim samim trailerom i očajničkim pokušajima pronalaska filma na svim mogućim (i nemogućim) web mjestima bez uspjeha. A onda se evo skoro deceniju od izlaska filma napokon otvorila mogućnost gledanja i to ni manje ni više nego na trećem kanalu naše dalekovidnice
Film funkcionira kao više priča spojenih u jednu jedna o drugoj neovisne a istovremeno i kao spoj u jedan komplet. Već sam ne jednom o tako koncipiranim filmovima s jednom specifičnosti-ovdje je u igri 15 redatelja od kojih je svaki napravio minifilm od 5 minuta koji su onda spojeni u jedan komplet.
"
Transmania je igrani eksperimentalni dugometražni film koji predstavlja vježbu filmskog pripovijedanja utemeljenu na nadrealističkoj igri "izuzetno truplo" (cadavre exquis). Svaki je redatelj snimio sekvencu u trajanju od pet minuta, pri čemu je posljednja minuta prethodne sekvence poslužila kao temelj za sljedeću, stvarajući jedinstven lanac filmskih vizija i autorskih rukopisa
."Paradoksalno film sa puno i istovremeno malo informacija zna se sve. Rekapitualcija: imena svih 15 redatelja trajanje svakog minifilma unutar kompleta zasebno godina proizvodnje. S druge strane nepoznatih je gro situacija trailer je-može se otići na gore linkani post pa vidjeti pun preskakanja i miksanja raznoraznih scena i mizascena iz kojih se teško da izvući interpretacija radnje ali ostavlja dojam nečega mističnog-i jako poticajnog za gledanje. Ovdje na stranicama havca se spominje nadrealizam kao ključna komponenta filma samim time svih 15 spojenih u jedan između ostalog navedeno kao "vježbu filmskog pripovijedanja" njihovim riječima sve je isto kao i sa materijalom ranije-otkriva neke natruhe ali ništa konkretno kao i sam službeni trailer.
Ali što je ovo?evo i službene stranice kina art koja doduše ne nudi zadovoljsvo gledanja ono klikni gledaj uživaj a ne to precrtaj braco kakve su to uopće ideje oni doduše nude gro informacija koje su već i sa svih drugih web strana davno poznate. Red popisa redatelja red popisa glumačke ekipe još nas počaste i kojom cover slikom.
"Film su režirali Bobo Jelčić, Hana Jušić, Dalibor Matanić, Zvonimir Jurić, Vlatka Vorkapić, Jasna Zastavniković, Filip Šovagović, Ivan Salaj, Sara Hribar, Tanja Golić, Petar Orešković, Stanislav Tomić, Edi Mužina, Sonja Tarokić i Ivan Sikavica. Svaki je autor u svojih pet minuta nastavljao priču prethodnog tek kad bi vidio zadnju minutu snimljene sekvence."
Aha, ovo je već nešto! Osim što su praktički identično prepisane informacije koje ne otkrivaju ništa sad su se ovdje sjetili ubaciti jedan ključan detalj koji ovi ranije nisu-i time su dali natruhu informacija više bez spojla. Ključna rečenica: "Svaki je autor u svojih pet minuta nastavljao priču prethodnog tek kad bi vidio zadnju minutu snimljene sekvence".
"Tek kad bi vidio zadnju minutu snimljene sekvence" ovo je nešto što je inovacija na filmskom planu, nekakvo osvježenje prvi put koje uočavam na pozornici domaće kinematografije iako bilo je takvih filmova-ali koji nisu nužno pratili kompletnu priču svaka je komotno mogla biti i kratki film zasebno kao što je bio slučaj za filmom "to se tako ne radi " iz kojeg je izrezana jedna scena sa Ivom i pljačkašem u podzemnoj garaži koji je izvorno dio filma "zbog tebe". Ovo obećaje da iako su filmići svaki za sebe spojeni u jedno ipak imaju komponentu izravne možda i fabularne povezanosti i nekih paralelnih situacija. Bilo kako bilo ovo je odavno želja pogledat a sad kad je napokon došla i šansa treba to iskorititi. I tako i bi. A ima i još konkretnije na samoj stranici hrt-a:
"Transmania je igrani eksperimentalni dugometražni film koji predstavlja vježbu filmskog pripovijedanja utemeljenu na nadrealističkoj igri "izuzetno truplo" (cadavre exquis). Svaki je redatelj snimio sekvencu u trajanju od pet minuta, pri čemu je posljednja minuta prethodne sekvence poslužila kao temelj za sljedeću, stvarajući jedinstven lanac filmskih vizija i autorskih rukopisa."
Jedna sve inspirirana prethodnom zanimljiv koncept. Sad me živo zanima mogu li-s obzirom na navedenu poveznost jedne s drugom funkcionirati zasebno kao kratki filmovi?
I evo dilema okončana nakon pogledanog filma odgovor je da, apsolutno iako puno se stvari isorepliće i poprilično je kompleksno odrediti kad se koji film lomi i prekazi u drugi jer kao što je i najavljeno-jedan prati drugi radnjom a bez naznačenog prekaska sa jednog na drugi to otežava stvar u razlučivanju. Elem na gore linkani post još niti u ideji nemajući ovaj s obzirom na njegovu nedostupnost već na osnovu samog službenog trailera koji je sve samo ne nešto što može dati neki uvid u fabulu i radnju neki od komentatora su imali pozitivne komentare.
samo za vranju
"E zainteresirao si me za gledat, samo pazi se hvale prije nego odgeleš.
NE SVIĐA MI SE OVO BRZO IZMJENJIVANJE SLIKA. PRAVI SE ZBRKA U MOZGU"
teuta
"To je vrlo zanimljivo, prvi put za to čujem i smatram da je to zanimljiv filmski eksperiment. E, sad, kako taj film izgleda u cjelini, ne mogu reći kad ga nisam vidjela
""E zainteresirao si me za gledat, samo pazi se hvale prije nego odgeleš.
NE SVIĐA MI SE OVO BRZO IZMJENJIVANJE SLIKA. PRAVI SE ZBRKA U MOZGU"
teuta
"To je vrlo zanimljivo, prvi put za to čujem i smatram da je to zanimljiv filmski eksperiment. E, sad, kako taj film izgleda u cjelini, ne mogu reći kad ga nisam vidjela
I evo sad je napokon došao trenutak istine dan ili bolje reće večer D.
Koji preokret, koja neočekivana situacija-scene koje će uslijediti sam već vidio. Radi se o ovom filmu godina proizvodnje 2012 sve što je ikad bilo dostupno od njega je trailer ni jednog web mjesta na kojem bi ga se pogledalo kao komplet. U najavi "Transmanije" izostavljen je element prikazivanja scena ono što je i Mela imala primjedbu-o prebrzoj izmijeni kadrova koja se događa u traileru samom. A evo, sad vidim "Novi folder ilitiga prevedeno ne engleski "New folder" je dio filmskog maratona "Transmanije". Scene viđene u traileru iz 2012-e odaju dojam nečeg ozbiljnog komplesknog šokirajućeg-što ovaj film-u svom kompletu i je a i bit filma je i da šokira doći ćemo do toga.
Ovo je prvi u nizu od 15 kratkih filmova spojenih u komplet-cura je u zadnjem stupnju trudnoće pred porodom nema nikog osim dežurne medicinske sestre-ima dečka ali kao i da ga nema, njega nema u blizini-kako stvari stoje nema ga niti na bolničkom hodniku-ona je u grčevima pozivi s mobitela su sizifova posla on ima važnijeg. A koji su to važniji poslovi? Šaltamo se na drugu scenu prvog filma u nizu.
On je vani- na autbusnoj stanici je upoznao jednu malu s kojom odlazi u istom smjeru busom.
Istovremeno dok se oni vozikaju...
Njoj postaje sve gore, a nema nikog svog u blizini, grčevi su sve gori dolazi do točke kad se lomi od boli dok se on istovremeno drpa s ovom koju je upoznao na stanici, nasred ceste se upuštaju u žvaljenje kao da se znaju os stoljeća sedmog dok njegova cura bez ikog svog rađa. Scena počinje depresivno-njega nema on ima problema s njom-korijen je negdje u samoj vezi što je-tako se implicira od početka bila osuđena na propast. Imao sam jedan post-zapravo 2 na temu filma "Carver je mrtav" bili su to o samom filmu i drugi malo bližeg datuma how convinient a slučajno ili ne slučajno slične su uloge dobili i njih dvoje-samo se ovdje radi o benignijoj varijanti-film je u osamdesetim godinama prošlog stoljeća ona je trudna žive u malom stanu-on je sve je očito opterećen promjenom života za 360 kad dijete dođe nju ostavlja samu i izlazi u provod. Ovo je kažem benignija varijanta jer ovdje je uloga drugačije koncipirana-ovdje kod njega ne izostaje ljubav za nju ali jebiga-nije mogao protiv sebe morao se provresti iako to podrazumijevalo da je ispao šonjo koji nije onda bio ovdje kad ga ona treba. Ali u novom folderu-ili transmaniji očito je situacija daleko kompleksnija i nije isključeno odsutstvo ikakve emocije njega u odnosu na nju-samo to se može nagađati nije eksplicitno definirano u samom scenariju ali zaključak je sam po sebi očit-on drpa neku koju i ne poznaje dok ona rađa.
Film paralelno prati 2 para, prvi su njih dvoje drugi je...aj da vam odam tajnu.
Kojeg li preokreta-ni manje ni više-ona s kojom je imao "aferu" ("aferu stavljam pod navodnike jer osim žvaljakanja nije bilo ničeg konkretnijeg i intimnijeg) je cura ovog drugog koji u uvodnoj sceni u depresivnom raspoloženju sjedi u kuhinji bez ijedne riječi-slika gore je trenutak kad mu se ona vraća nakon malo egzibicionizma sa totalnim strancem na ulici. Sve su to životne situacije samo kamo će film odvesti sve to? Koncept je takav da je svaki redatelj-pratio onaj prethodni i tako se priča nadovezivala.
I ovdje zastor pada drugi film dolazi na scenu-sve neka mračna atmosfera, ovdje je sad u pitanju sado-mazo fetišizam. Aha, oke...dakle koncept su ljubavno-seksualni odnosi kao bazna premisa filma pa tu ima svega dbrih veza loših veza šaranja varanja evo i sad doza fetišizma. Fetišizam...istovremeno i misteriznost koja filmu daje tu komponetu mistike i cinizma. Nakon seanse on odlazi u kupaone na tv-u je prilog o "kobasičaru" nešto u stilu fake newsa iz news bara samo snimljeno da djeluje ozbiljno kao stvarnost-o kanibalima koji ubijaju ljude i pretvaraju ih u kobase, scene se brzo izmijenjuju pa je bilo izazovno popratiti koja se u koji film(ić) piše. Uglavnom u kadar dolazi ovaj moment.
Pored ranije viđenog-a prethodni je zaključen tim prilogom s televizije asocijacija mi je bila američki šund stranci koji su bili ubojice pod identičnim maskama. Ali to je bila kriva premisa što je i dobro-jer da je išta takvoga to bi bilo ozbiljno odskakanje od glavnog koncepta kojim se film(ovi) vodi/e ovako je ostalo u okviru kompleksnih ljubavno-emocionalno-seksualnih odnosa.
Sad ovdje dolazimo do situacije u kojoj je to bal pod maskama-zapravo swingeraj to su oni koji su u braku/vezama ali imaju tendenciju mijenjati partnere-za koji bi odnos mogli reći-naravno dok je dobrovoljan i dok su u pitanju odrasle osobe da nije normalan? Nijedan jel tako? Ali ovdje se otvara jedna sasvim neočekivana pozicija-jedan od njih nakon što se maske skinu-ispadne njen bivši i tu stvari eksaliraju istinabog ne u neke krvne situacije ali turbulentne i napete svakako pa red onoga što (mi) je filmu totalno razjebalo koncepciju.
Do sad smo već svatili da se radi o filmu koji je koncipiran tako da prati radnju prethodnog a svi se sastoje od nizanja 5 minutnih kratkih-i da je konstanta ili "baza" fabule ljubavni odnosi i ne samo oni nego i sve što ide uz to. Ali sad novi moment-nakon fijaska na swingraju jedan od protagonista (ili kako već) se spušta kat niže, neka frikuša otvara vrata izlazi na haustor i nudi mu žlicu brašna totalno bizaran slučaj. Nakon što proba nasilno ulazi u stan skrivajući se od nekog odozgora koji ga (vjerovatno?) traže. U jednom trenutku treba na wc vrata se zaključavaju u zamci je preko prozora skače van i pada u nesvjest-pronalazi ga nekakva ulična ekipa i odnese negdje na Savu a pod mostom-"dobri" i "loši" imaju obračun pretuku jedni druge on se budi i upada u neki paralelni svemir-totalno nejasan moment i sad se pitam-što bi sa onim s čime smo super počeli? Sa ljubavno-emocionalnim odnosima?
Zastor opet pada-evo i petog po redu ako se ne varam filma-on prati priču 2 policijska inspetora tu se vraćamo na ljubavne jade-stariji govori mlađem što ne bi pojebao klegicu s odjela (jer nju su svi jebali) a on ju ne želi jebati baš zato jer "ne želi gurati kitu tamo gdje je bilo toliko kita prije njega" prate nekog krimosa ali sav razgovor se svodi na njihove privatne dileme i trileme rez time out sljedeća priča je nadovezivanje po jednoj stvari. Bijesan auto prolazi kroz grad, a ovaj sve se nema-odijelo piijan k'o letva tlelfonira dok vozi ulice su doduše prazne jer prošla je ponoć-tako se bar na početku mislilo. Potpisao je nekakav milijunski ugovor-sad je jedan od najbogatijih ljudi u toj svojoj ekstazi pogodi biciklisticu ali šupački-kao što sam i pretpostavio-odlazi s mjesta nesreće. Sad mi nije jasna koncept po kojem on-izuzet od bilokakvog oblika istrage u sumnje dolazi kod svoje obitelji i nastavlja život? Aha, evo sad mi se s protokom i malim rezimeom posložilo ispalo je-da je ova situaciaj nakon gaženja bicilistice zapravo skroz drugi film samo što je isti glumac u-drugoj ulozi. Onaj slučaj iz prethodnog filma je ostao misterij. Elem tu dolazimo do situacije kad je opterećen posesivnim odnosom koji ispoljava njegova majka onaj tispki slučaj maminog sinčića. Iako je ostvaren kao u nakakvoj vezi ista nije bila predočena. Onda se ponovo vraćamo-kako film ide dalje-na početnu premisu s kojom je film i otvoren-ljubavnim odnosima. Doduše ima i onih koji su čista perverzija ali prate priču jer nije striktno definirana onime što se upisjue samo pod odnose koji su potencirani ljubavlju nego i oni kojima su okidači stres panika anksioznost loša veza nedavni prekidi opuštanje perverzni užitak itd.
Subverzivni film koji otkriva hrvatsku stvarnost
"RIJEKA , osam sati uvečer, oko Art kina se šulja sve vrijedno što grad ima. Naime, u kino produkciju je uvršten najsubverzivniji "film desetljeća", kako su ga kritičari okarakterizirali, "Transmania" u produkciji ingenioznog i hrabrog producenta Davida Lusičića koji je u suradnji s petnaest darovitih autora 2012., sa smiješno malom cifrom od 135 tisuća kuna (eh, taj "rastrošni" HAVC), snimio dojmljiv filmski omnibus.
Kao što veli sam producent Lusičić, najveći ulog u filmu su ponudili autori svojom kreativnošću, a koncept je prilično jednostavan: svaki autor je mogao vidjeti samo zadnju minutu filma svog prethodnika i nastaviti je tematski nadograđujući priču.
I mogu mirne duše reći, ispalo je izvrsno. Za sve one koji tvrde da je u Hrvatskoj umjetnost podstanar, "Transmania" bi mogla biti ugodno iznenađenje. Svjetsku premijeru je doživjela na prestižnom filmskom festivalu u Sarajevu gdje je uvrštena u redovni program kao potencijalni hit, a hrvatsku na zagrebačkom festivalu filma i svugdje je ostavila traga s velikom gledanošću.
Istini na volju, film je kvalitativno i tematski neujednačen, ali je uzbudljiv. Ima tu suhoparnih moralki, grandioznih emocionalnih trenutaka, nepredvidljivih sex scena, smjese Tarantina & Trainspotinga, briljantne kritike hrvatske stvarnosti, ali ono što je posebno dojmljivo jest angažman glumaca. Tko god mi odsad veli da Hrvatska nema dobrih glumaca, pljunem mu u oko. Sjajni Frano Mašković praktički je "pojeo" film nenametljivom, ali karakternom i odličnom glumom, a kroz film prolaze mnoga poznata lica kao što je sjajan Filip Šovagović u ulozi birokratskog cenzora mučitelja ili erotična Jadranka Đokić u najluđoj sekvenci filma koji tematizira mržnju proisteklu iz osobne krivnje."
Kao što veli sam producent Lusičić, najveći ulog u filmu su ponudili autori svojom kreativnošću, a koncept je prilično jednostavan: svaki autor je mogao vidjeti samo zadnju minutu filma svog prethodnika i nastaviti je tematski nadograđujući priču.
I mogu mirne duše reći, ispalo je izvrsno. Za sve one koji tvrde da je u Hrvatskoj umjetnost podstanar, "Transmania" bi mogla biti ugodno iznenađenje. Svjetsku premijeru je doživjela na prestižnom filmskom festivalu u Sarajevu gdje je uvrštena u redovni program kao potencijalni hit, a hrvatsku na zagrebačkom festivalu filma i svugdje je ostavila traga s velikom gledanošću.
Istini na volju, film je kvalitativno i tematski neujednačen, ali je uzbudljiv. Ima tu suhoparnih moralki, grandioznih emocionalnih trenutaka, nepredvidljivih sex scena, smjese Tarantina & Trainspotinga, briljantne kritike hrvatske stvarnosti, ali ono što je posebno dojmljivo jest angažman glumaca. Tko god mi odsad veli da Hrvatska nema dobrih glumaca, pljunem mu u oko. Sjajni Frano Mašković praktički je "pojeo" film nenametljivom, ali karakternom i odličnom glumom, a kroz film prolaze mnoga poznata lica kao što je sjajan Filip Šovagović u ulozi birokratskog cenzora mučitelja ili erotična Jadranka Đokić u najluđoj sekvenci filma koji tematizira mržnju proisteklu iz osobne krivnje."
I stvarno subverzija je bila ulaziti u takve teme koje su još kod nas apsolutno nešto o čemu se negovori što se "ne događa" a događa se, film ima i taj neki psihološki apsekt na koje se doduše ne daju izravni odgovori-poznato je samo da je u prvom slučaju-trudne djevojke koja je sama u pitanju očito nešto čemu je korijen loša veza. Onaj klasičan slučaj (jedna od potncijalnih mogućnosti) je da je ovaj totalni seronja i šonjo koji je prodavao muda pod bubrege o ljubavi. Ali na ljubav se ne može biti obavezan, iako i nisi-srcedrapajuća je scena da ona nema nikog svog u blizini u trenutku kad rađa a on se drpa s nekom slučajnom malom koju je sreo na stanici-a opet povezani su po jednoj stvari oboje su u vezama ali onim za koje bi bilo bolje da se niti nisu realizirale. Pa ako ostajanje u toj vezi (ne njemu nego njoj) donosi više štete nego sreće i bolje je da pukne. Od uobičajenih situacija koje se događaju redovito još jedna jako realna u smislu da je česta-je scena sa dvije prijateljice za koju ova pretpostavi da joj je bivši napravio nek zlo u smislu nakakvog nasilja ali ne-napravio je legitimnu stvar-prekinuo je vezu s njom što samo po sebi nije problem ali očito je to izveo ko zadnji seronja a to je točka na kojoj dolazimo do problema preko sado-mazo fetišizma swingeraja bizarnih situacija povezanih sa krminalom nesrećama bijegu s mjesta nesreće do povratka na kompleksnosti razno-raznih varijacija odnosa kojima je zajednička stavka seks do jedne meni osobno najzanimljivije-film o režiji? O dogovoriu snimanja filma? U svakom slučaju ovaj dio mi je bio pravo osvježenje kao i prethodne sam ga zabilježio u obliku filma (iz kojeg su i izrezane sve ove fotke) da pređem na stvar.
Okupljaje iza scene? Kratak film o snimanju filma? Kakogod bilo ovo mi je bio neočekivan trenutak i prijelomna točka-ovo je izvanredno umontirano u film svih dosadašnjih kao mali odskok.
Neka vrsta audicije a audicija-standardno ima svoje zadane kriterije. Okupljeni su glumci/glumice različitih profila i godina "razgovori su skrenuli u neke čudne teme" rekli bi u naraciji prije početka scene.
"Pitajte njih još pa dajte meni još pet minuta"
"Da mislim stvarno je bitna odluka"
"Dobro dajte nam recite molim vas dali ste donijeli odluku?"
Odluku? O čemu? Misterioznost samim njihovim okupljanjem na jednom mjestu-a koje nije niti eksterijer niti interijer u smislu set(ova) na kojima su snimani svi ovi filmovi mi je bilo za zinut u čudu zato valjda (kao jedan od razloga) i toj sceni/filmu dajem na važnosti za cijeli jedan kompletan od svega ranije viđenog od kompleksnih ljubavnih sve do fretišističnih odnosa twisted game-slogan kojim je film na engleski potpisan jer ima i toga. Ovdje se-konkretno radi baš o filmu koji dogovara snimanje filma ili bar tako izgleda osim ako i to nije scenaristički obojeno. Ali da se vratimo na njihove interakcije.
"Dobro Lana dajte nam recite jeste razmislili?"
(nakon kraćeg razmišljanja doslovno 2 sekunde) "da jesam"
"I možete se izjasnit?"
"da, izjašnjavam se sa da"
"Jadranka jesi odlučila?"
"da, da mislim ja sam tu došla kao da jer sam za, ne?"
"Dobro znači vama će trebat još vremena, vama da ostavimo vremena jel trebate?"
"Ne, ne zapravo da"
"jeste spremni?"
"Ne znam, ne znam stvarno me dovodite tu pred...sad ja moram odlučit u pet sekundi"
Nakon čega nas opet vraća u naratativni dio u kojem govori o teško donešenoj odluci, a koncipirano je tako da stvarno izgleda kao nešto oko čega je teško odlučiti. I podsvjesno zna i podsvijest šalje signale da su oni svi znali unaprijed odgovor da je odgovor svih konačan da iako je bilo tu dilema i natezanja svi su znali da je odgovor na jedno pitanje samo jedan-potvrdan.
"Jesam, mislim nisam ali..."
"Dakle spakirati stvari ili otići bez njih?"
"Iva?"
"Pa ovisno o vremenu ne znam koje je vrijeme tamo"
"Dakle spakirati stvari ili otići bez njih?"
"Iva?"
"Pa ovisno o vremenu ne znam koje je vrijeme tamo"
To je bilo pitanje na koje nikad nisu saznali odgovor-uz još poneka a bio je set uobičajenih pitanja tipa kolko tko ima godina iz jedne pozicije film izgleda kao film o audiciji za film izbor glumica/glumaca za uloge koju rolu im dodijeliti u drugu doze mističnosti "spakirati stvari ili otići bez njih" kao da je kakav jebeni realit show u pitanju. Elem nakon što se izredau pitanja/odgovori jedna od zadnjih scena-prije odjave je pogled kamere na cestu iz izloga dio glumačke ekipe je vani stoje i u nekakvim su razgovorima a u pozadini na tv-u je nakakav dokumentarac o astronomji. E sad, kako sve to ulazi u prvotnu priču o emocionalno-seksualnim odnosima s početka priče? Na jedan zaobilazan način jer nije film samo o tome-nego i o izvrnutostima koje prate i raznorazne situacije od pijanih bogatih krkana za volanom koji gaze i odlaze s mjesta nesreće preko kriminala na koji je referenca film s dva policajca. Zadnja scena-ova koju sam i ostavio za kraj kako je i u filmu samom-ona možda i nije konotirana na te načine ovo je moj osobni dojam-da ju se može sagleati u jednoj stvari kao audiciju za uloge u drugu kao jednu formu reference na reality smeće kojim nas zasipavaju.
______________________________________________________________________________________________
U svakom slučaju film treba pogledati još koji put da se polove ti detalji koji jebiga imaju tendenciju lagano skrenuti pažnju a kompleksnost kad se tako nešto paralelno odigrava je stvar koja je nepisano pravilo. A kompleksnost je ono što me vuče filmu/predstavi kod takvih situacija po difoltu treba i drugo gledanje. Ovo me sjetilo na situaciju s predstavom Nestajanje kojoj le Luki našla zamjerku baš u vidu puno pozicija situacija i događaja na jednom mjestu meni to štoviše savršeno odgovara. Kod filma je brat bratu drugi slučaj, svaki od ovih 15 povezanih u jedan može se promoatrati i kao zaseban slučaj nevezan za komplet.
Stvaranje povijesti
Koja je zajednička stvar HNK u Zagrebu i HNK 2 osim što je lokacija ista? Sama ideja o otvorenju druge zgrade HNK 2 kao ideja još prije 130 godina kad je otvorena prva i evo-napokon realizirano nakon 130 godina prostor koji je bio skladište kostima sad je modernizirana scena. Prebukiranost prvog kazališta naveeno je kao jedan od glavnih razloga a istovremeno i-modernizacija koja je bila potrebna. Kako se navodi ovdje
"Povijesni trenutak obilježen je svečanim programom “Slava umjetnosti 2.0”, kazališnom svečanošću koja spaja prošlost i budućnost, tradiciju i inovaciju, izvodeći suvremenu interpretaciju programa kojim je 1895. otvorena zgrada HNK-a u Zagrebu."
Stadardno nije moglo proći bez dolaska anemičnog i njegovih kradezeovaca s prodavanjem magle i punih usta hvale za projekt-"oni su financirali" dovoljno da večer uživancije sebi svojstveno pretvori u večer prljave perfidne samopromocije-a evo na moje sveopće zadovoljstvo i drugi su to prepoznali kao problem i izvođenja od večeri povijesnog trenutka i umjetnosti u večer političarskih izdrkavanja.
"plenkovicu jer su ti savjetniici rekli sto gledas??ti niti si kulturan,a ni umjetnicki nastrojen..ti si vise za neku standup crnu komediju,jer se samo.znas hval isat..."
"ja ne kuzim zasto taj Plenkovic mora gurati nos...pa halo,nije Hrvatska HDZ...daj ohladi.vise i pusti kulturu.dosao si se samo hvalisati,jer drugo ni ne znas... a to sve radis s novcima gradana hrvatke,a kako sam.reko hrvatska nije hdz"
" Ne može proći ništa bez ovih odurnoh političara"
"ja ne kuzim zasto taj Plenkovic mora gurati nos...pa halo,nije Hrvatska HDZ...daj ohladi.vise i pusti kulturu.dosao si se samo hvalisati,jer drugo ni ne znas... a to sve radis s novcima gradana hrvatke,a kako sam.reko hrvatska nije hdz"
" Ne može proći ništa bez ovih odurnoh političara"
A i sam nisam uspio protiv sebe zašto u principu i bi? Na njegove prosere spinove i prazne priče o doprinosu umjetnosti i progresu miksali su mi se osjećaji gađenja nervoze i sarkazma. Ali nećemo dopustiti da padobranci preuzmu šou pored sve nekakve nelagode njihovom blizinom jednoj takvoj instituciji u kojoj nemaju mjesto uspjeli smo svi nekako vratiti fokus na stvar(i) zbog kojih i jesmo ovdje.
Okupljane je počelo u pola 8 sve je spremno za stvaranje nove povijesti dj, rasvjeta pive se naručuju i piju očekuje se spektakl HNK dobiva novu scenu nakon punih 130 godina a najveća zanimljivost je da je to bilo aktivno kao ideja-o drugoj sceni postojalo još od godine otvaranja prvog zagrebačkog HNK.
Nova scena kombinacija interijera-arhitektura izvana spoj retro dizajna s modernizacijom dvorana izgleda estetski više kao kino dvorana samo što nije platno ispred nego pozornica -odaju nam tajnu: "Nova scena HNK2 ima oko 320 mjesta s pomičnim tribinama, no kada se zatvori orkestralna rupa, kazalište može primiti oko 350 osoba.
Također na novoj kazališnoj sceni 72 elektromotora pokreću više od 400 sajli i lančanica te ima 52 'cuga' na kojima vise kulise i reflektori. Ugrađeno je i 555 reflektora, 92 zvučnika te 123 mikrofona.
Stotine građana, umjetnika i visokih uzvanika okupile su se u novoj zgradi u Ulici Božidara Adžije gdje je priređena svečanost "Slava umjetnosti 2.0" - spoj tradicije i suvremenosti.
Ansambli Drame, Opere i Baleta izveli su ulomke iz opere "Nikola Šubić Zrinjski" Ivana pl. Zajca, hrvatske suvremene opere "Judita" Frane Paraća te baleta "Gospoda Glembajevi" u koreografiji Lea Mujića.
Dramski ansambl izveo je kolaž tekstova velikih hrvatskih književnika, pjesnika i dramatičara u režiji Krešimira Dolenčića.
Već sredinom studenoga HNK2 dočekuje i svoju prvu predstavu - kultni mjuzikl "Cabaret" u režiji Lea Mujića."
Kod Mariana sam ostavio prigodno komentar o mojoj zgroženosti što su na otvorenje došli oni iz svijeta politike-kojima tamo nema mjesta i da je jedino ako je itko tamo iz tog svijeta trebao biti trebao biti samo gradonačelnik Zagreba-koji je i jedini za umjetnost nešto stvarno i napravio. Na licemjernost političara i kupovanje prođe dolascima na takve događaje na kojima za njih nema mjesta sam imao referencu ovdje
Da se parodira problematizira i da-ismijava nešto je najlegitimnija moguća stvar. Ako se to nekome ne sviđa to je njegov problem. U vremenima šovinističke farse nije bilo cenzure umjetnost je bila slobodna biti i politički nekorektna (što je onda bio jako sklizak teren) i ne kažem to ja-sve je dostupno na snimkama filmovi snimljene predstave njihov sadržaj sve na izvol'te. Danas kad se svi vole kurčiti demokracijom najviše se poziva na sputavanje kontrolu i ograničavanje umjetnosti.
U jednom je trenutku zapravo u više njih-nažalost! premijerovo prijetvorno obraćanje ukralo šou, trenutak kad sam požalio što nisam uzeo antifone jer tko bi još na to mislio-došlo se zbog scene, kazališne ekipe, razgledavanja nove pozornice konstruktivne zabave ne zbog jeftinog političarskog pr-a koji je nažalost svih okupljenih od publike do scene bio dio manifestacije. Elem sva tri ansambla su se paralelno izmijenjivali između premijerovog orgijanja, onaj zbog kojeg idem u HNK je dramski samo drame i gledam-koncept je bio kostimografija izbor kostima iz dosad odigranih predstava smišljena najava novog HNK i budućnosti predstava u istom kroz koncept scenarija nešto kao predstava koja najavljuje. Meni ostavlja taj dojam.
Nova scena modernizirana repertoar isti, sad s pozornicom više napokon više neće biti slučajeva da je pre(na)trpan raspored i da zbog kojekakvih jebenih orašara bude patio dramski repertoar.
Djelić žive atmosfere kroz video.
Prije početka programa u vremenu kad je okupljanje bilo u progresu a znatiželja ključala do najviše točke, nakon toga je uslijedio program otvoren s dramskim ansamblom preko onog drugog koi ne pratim-opernog do trećeg koji isto nije sfera mog interesa-baletnog a svo troje spojeno u jednoj večeri paralelnim imijenjivanjem na sceni ipak je napravilo hvalevrijednu atmosferu naravno premijerovo perfidno obraćanje i populističke preserancije su izuzete iz svega pozitivnog.
GENIJALNA PRIJATELJICA-ANARHIJA KAO BITKA ZA SLOBODU
1
Već sam nakon gledanja imao izlaganje u više situacija i iz više pozicija na suštinu radnje predstave. motiv kao da se konstantno provlači i sa drugim predstavama pogledanim i rezimiranim iako nepovezane po fabuli jedna druga s trećom. Doći ćemo do toga. Elem nakon postpremijernog gledanja došla je napokon večer D za reprizno gledanje 3 godine nakon. Ovdje su mi bile napete 2 stvari 1.vidjeti izvođenje s vremenskim protokom i 2. poloviti detaljnije sve pozicije i situacije unutar predstave koje su možda i promakle kod prvog gledanja. A manje ili više slučajno i kroz neke druge prethodne i sljedeće projekte se na metu problematizacije realnosti stavlja taj nazadni patrijahalni narativ pisan tako kao općevažeći zakon.
2
"
obilje je zato tu da bismo više trošili na trivijalnosti. Obilje nije zato tu da unaprijedi temeljne vrijednosti društva:zdravstvo edukaciju, brigu za starije i nemoćne osobe komunalne službe. Vrijeme je jedino zapravo što imamo ali baš je ono unaprijed rasprodano. Moramo ga "uložiti" u školovanje u zaposlenje kredite, političke programe stranaka za koje nismo glasali (ili jesmo pa se još gore osjećamo promatrajući njihovu upravljačku nesposobnost) školovanje svoje djece skrb za ostarjele roditelje pri čamu se ideja "slobodnog vremena" pretvara u komadić fikcije fusnote pregorijevanju, marginalije vikendaških opuštanja te polagano nestaje čak i s horizonta.
"To je fragment iz godina predstave koja je premijerno izvedena u ovoj sezoni. Vrijeme je ključna točka sa dvije istance generalne kao protok i onog individulanog. Sukob generacija je podloga u "genijalnoj" još više sukob palanke i progresa. O čemu je stvar? Kao što je opće poznato ne povlačim bezveze relaciju sa 2 izravno nepovezana kazališna projekta caka je u jednoj stvari prvo u vremenima. Kako sam isticao i u postu spomenutom "godine" su kombinacija političkog i društvenog stanja u različitim vremenima. Četrdesete godine-godine rata onda sve počinje preko pedesetih do modernijih vremena. Radnja "Genijalne" je fokusirana na taj post-ratni period u Napulju i totalnom financijskom i ekonomskom dnu. S jedne strane u ugovaranju brakova su vidjeli izlaz od kokuzarskog života ali korijen toga je najviše u mentalitetu. Zato se sad pozivam na fragmente iz "godina" kao i onda na fragmente iz "genijalne" jer je to veza jedna dio vremenskog prostora i antagonizma na relaciji tehnološkog napretka koji sve više ide naprijed dok onaj mentalni stagnira ili se što je još gore-unazađuje.
3
Radnja se događa retrospektivno u modernijem vremenu time počinje probijanje četvrtog zida i onda se redaju događaji koji su sve prethodili ovom u sadašnjosti.
"
Nakon telefonskog poziva sina prijateljice Lile koji ju je obavijestio o nestanku svoje majke, protagonistica djela bila je jako ljuta. „Već barem tri desetljeća govori kako želi nestati i izbrisati svaki svoj trag, a samo ja dobro znam što time misli... Uključila sam računalo i počela zapisivati svaki detalj naše priče, sve što mi je ostalo u sjećanju... Naše prijateljstvo je počelo kad smo se Lila i ja odlučile uspeti mračnim stubama koje su, stubu po stubu, krak za krakom vodile do don Achilleova stana...“ Tim riječima započinje odličan roman velike suvremene talijanske književnice Elene Ferrante koji priča o dvjema prijateljicama, Eleni i Lili, u siromašnoj napuljskoj četvrti pedesetih godina prošloga stoljeća. Roman je već prvim izdanjem osvojio čitatelje i kritiku. Jedna od dviju prijateljica je blaga i željna priznanja, dok je druga žestoka i beskompromisna, prava borkinja za vlastito dostojanstvo. Pratimo sudbinu i odrastanje dviju djevojčica, njihovo kompleksno, ali iznimno prijateljstvo, uklopljeno u bogatu sliku društva ispresijecanu sukobima, ljubavlju i rivalstvom. One odrastaju i sazrijevaju u poslijeratnome Napulju, sredini opterećenoj siromaštvom, neobrazovanoj i razapetoj između iscrpljujućega fizičkog rada i utjecaja mafijaške scene. Sitni prevaranti, patrijarhalne obitelji, mutni poslovi, dogovoreni brakovi, plutaju u priči o jednome svijetu koji je duboko utjecao na sadašnjost. Roman je raskošna freska društva tijekom više desetljeća, a rukopis Elene Ferrante jest stilski i emocionalno jedan od vrhunaca svjetske literature. Ovo iznimno prozno djelo na scenu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu postavit će Marina Pejnović, koja će uz pomoć velikoga glumačkog ansambla na pozornicu prenijeti uzbudljive i duboko emocionalne prizore jednoga od najboljih svjetskih suvremenih romana.
"4
A istovremeno zaredalo se i još predstava koje su po toj jednoj ključnoj stvari poveznica. Ovaj put da preskočim kronološki slijed premijera i izvođenja jer mi je sad ipak jedna stvar iz mjere za mjeru zanimljiva. Modernizirana verzija Shakesperea se nije svidjela svima a daleko od toga da eksperiment premješanjem ambijenta u moderno vrijeme nije bio potreban-je baš zato jer je društvo evoulviralo samo u pogledu tenološkog napretka pa je ovo-kako je i predstavljeno eksperiment kako bi mentalitet iz tog vremena Shakepsera funkcionirao u današnjem društvu. Krojenom po pravilma asketskog puritanzima ukucanog u zakone po kojima je smrtna presuda njihovo kršenje a čemu kojekakve mračnjakče organizacije i danas tendiraju. Imao sam na blogu polemiku s jednom Petrom nije važno prezime koja mi je po svjetonazoru 25 svjetlosnih godina daleko ali aj s njom se da civilizirano razgovarat. Uglavnom zadnje što se kod nje kucalo bilo je o slobodi s naglaskom na anarhiju kao nekakvo zlo. A na što joj skrećem pažnju da anarhija nije nikakvo zlo nego nešto čemu društvo treba tendirati. Konkretno moj komentar:
"Bit će zanimljivo polemizirati ovdje. Nisam bio ironičan kad sam ti rekao da si od svih onih s kojima se ideološki pičkaram najpodnošljivija elem ja kao anarhist (progresivist ali i nanarhist ispred ili paralelno s tim) ovdje ti pišem prvi prigovor. Što fali anarhiji? Problem anarhije je što je konstantno podložna krivim interpretacijama i što se ista ističe kao nešto negativno. I ti pucaš i te pozicije. A prava definicija anarhije je slobodno je svakom raditi što ga je volja dokle god to nema utjecaja na druge i ako uključuje više ljudi dokle god su obje strane suglasne. E to je prava definicija anarhije. Naravno iz toga je izuzeta sloboda koja uključuje ograničavanje tuđe ili neki krvni i sexualni delikti to su krajnosti koje se ne podrazumijevaju u anarhiju bar ne onu pravu definiciju iste. A vezano za ovisnost što da kažem svi ih imamo-ja sam poprilično da se ne lažemo poročan cigarete i kava su mi glavni. A sad ti-jesi prorčna u nekom pogledu?"
na što ona replicira u ovom stilu:
"onda će bez konzekvenca hrpa pedofila napastovat nasu djecu, hrpa ubojica ubijat nase bližnje, otimat nam djecu, ili ono kaos kao u crnackim kvartovima u americi recimo. tada vlada strah.. jer oni pokvareni skloni zlu, nasilju vladaju i teroriziraju ostale. Ja ne znam dali je anarhija potpuno odstustvo bilo kakvog pravila.."
Gledam u čudu i na vjerujem alo djevojko skoncentriraj se-uputih ju da ponovo moj komentar pročita jer jer sam jasno i nedvosmisleno naveo što anarhija zapravo je. I aj skoncentrirala se ona i replicirala mi ovo uz prethodno citiranje mojih riječi :
"A prava definicija anarhije je slobodno je svakom raditi što ga je volja dokle god to nema utjecaja na druge i ako uključuje više ljudi dokle god su obje strane suglasne. Za to provesti treba milijun zakona. Koji ce sprijeciti krsenje toga ."
Na poantu joj doduše ne bi imao što za prigovorit ali sve što navodi večć imamo-ali problem je što se-ne provodi.
"Premise ti ne odgovaraju. Pa i sad se događaju ubojstva silovanja krađe i pljačke. A zašto? Zato jer jednostavno ima umobolnika koji siluju i ubijaju zato jer su neki rođeni krimosi drugi su u takvoj situaciji treći su samo trknuti (kleptomani koji su izuzeti od kazneene odgovornosti) da su nam zakoni oštriji zapravo da se provode i svega toga bi bio manje. U tome je stvar. Anarhija ne može biti zakon-to je nažalost irealan entitet nepostojeća kategorija anarhija je ideologija koja kao sustav ne može postojati ali kao osobna ideologija da. Odgovor je isto kao i sada-provedbom zakona zakone eto imamo ali se ne provode pisani su da jebu male ljude a na ruku idu krimosima to je problem. Kad bi imali neki pošteniji sustav u kojem se zakoni i provode seksualnih i krvnih delikata bi bilo puno manje. I kad se pedofilima ne bi cenzurirao identitet. Dakle nije problem anarhija nego pogrešne interpretacije iste. Zahvaljujući anarhiji kao osobnoj odrednici su se i napravili neki mentalni progresi. Preporučam ti da baciš pogled na moj post o kazališnoj adaptaciji romana "godine" koji je ujedno i autobiografija. Ako skoncentrirano pročitaš uočit ćeš poveznice sa svim pozitivnim aspektima anarhije."
5
I tu je polemika stala. Skrenuo sam joj bio pažnju baš na taj post-jer u njemu je sve do u promil razjašnjeno u kojem obliku je anarhija dobra stvar-u toj da je glavna protagonistica drame-kroz sve svoje životne faze od punoljetne tinejđerice do nekih godina borila se za svoj položaj u društvu. A ista ta borba je i borba društva u kompletu projicirana kroz nju-a zapravo borba one kojoj je ime milijun. Problem osim post ratnog perioda u Italiji-vremenima kad odrastaju dvije klinke iz "genijalne" su unaprijed određene uloge-kako je bilo od stoljeća sedmog. Sinovi su da rade kćeri da ih-kad dođu u neke godine a to je čim su punoljetne-udamo a jebiga vremena su takva kakve veze ima i ugovoreni brak ako to mene financijski spašava? Tako je red-cijeli život ju hranim nek sad ona nepravi nešto za nas! Korijen je uvijek u patrijahalnim narativima. Iako događaju se njima i lijepe stvari druže se bore se još kao klinke za svoj položaj nisu od inferiiorne djece koja će priznavati autoritet palanke kojim su vođei svi odrasli protagonisti predstave osime jedne-njihove učiteljice.
VIDEO
Imaju i nešto svog života izvan interakcija sa odraslima i sa svojim familijama dok su s njima u konstantnom antagonizmu. Ali počela je bitka još i ranije u neka druga vremena koja su isto bila dio kazališne adaptacije lani. A radi se o nebeskom svodu predstavi baziranoj na ženskoj varijanti patrijahalnih provedbi zakona i ideja s tim da su one stavljene u poziciju toga. Samim okolnostima-ovdje se radi o 18.stoljeću kad je civilizacija bila ipak nazadnija iako i u 21. ima još poprilično toga.
6
Jedina stvar koja dotičnu može spasiti od smrtne presude je-trudnoća a to je meta spora-ono što se dokazuje kroz cijeli predstavu. I onda se vidi neki oblik borbe za emancipaciju ne kod svih ali kod nekih. Ovo je vremenski period 2 stoljeća prije genijalne a i onda vidimo život po palanačkim pravilima kao potencirano egzistencjalnim i ekonomskim okidačima ali zna se da je to i izgovor korijen je u plitkim umovima. Bogate familije u koju oni misle udat kćer-isto se vode nazadnim narativima u čemu je onda stvar? U mentalitetu.
VIDEO
7
Mentalitet palanke post o tome na djelu-onima koji tendiraju cenzuri i zabranama dajući si za pravo nešto ograničavati i zabranjivati. Tamo je isto predmet spora bila situacija iz predstave (u daljnjem tekstu genijalne) buntovništvo palanke na individualizam jedne od dvije klinke kad je ona obznanila da nakon škole ne ide radit-da ide u srednju pa onda fax. Tu se vide natruhe progresa ali istovremeno i primtivizma s obiteljske strane koja je vođena primitivnim narativima po kojima ona-pošto žensko mora sad raditi bar do udaje što je bolja od drugih?
8
Poražavajuće je to što jedna od njih i zaglavi u takvom scenariju dok se druga uspije ostvariti na planu svojih planova za budućnost još uvijek dominira palanka sa svojim zabijanjem nosa u nešto što odskače od "normalnog" narativa male sredine. Govorimo o Napulju ali o pedesetim godinama do danas je i mentalitet valjda evolvirao na višu razinu iako ne bi se reklo po svemu što se događa u reali.
VIDEO
Emocionalni lomovi obiteljsko nasilje opterećenost idiotskim pogledima drugih panika od odstupanja od društvenih narativa sve zajedno kao neravnopravna istanca onom protiv čega se njih dvije još kao sedmogodišnje klinke bore. Nikoga ne ostavlja ravnodušnim
"Roman slavne suvremene talijanske književnice Elene Ferrante o dvjema najboljim prijateljicama, Eleni i Lili, osvojio je srca čitatelja, ali i kritiku. Radnja je smještena u poslijeratno predgrađe Napulja, a prati teške sudbine i odrastanje dviju djevojčica i njihovo uistinu posebno prijateljstvo koje je opstalo unatoč brojnim životnim izazovima.
Kroz njihov kompleksan odnos uklopljena je i slika tadašnjeg društva koje je obilježio rat, neimaština, bolesti, poroci poput alkoholizma, sukob među obiteljima i patrijarhalni odnosi. Na obrazovanje žena se gledalo s podsmjehom, a česta pojava bilo je i nasilje unutar obitelji, ponajprije zbog otuđenja i neimaštine.
Odrastanje dviju prijateljica odvija se u neobrazovanoj sredini opterećenoj siromaštvom, razapetoj između iscrpljujućega fizičkog rada i pravila mafijaškog miljea. Jadranka Đokić odlično je utjelovila ulogu Lile Cerullo, siromašne, ali genijalne djevojke koja briljira u školi, no ne nastavlja s obrazovanjem zbog siromaštva. Ova kći postolara puna je snova, unatoč teškoj obiteljskoj situaciji i bijedi s kojom se susreće. Odvažna je i hrabra te se suprotstavlja nasilnicima u svom životu.
Njezinu prijateljicu Elenu jednako je dobro utjelovila Iva Mihalić koja tumači djevojku također iz siromašne obitelji, no s ponešto boljom perspektivom. Ona ima dobar uspjeh u školi, no jedva se uspijeva izboriti za nastavak školovanja te upisuje gimnaziju. Nije toliko odvažna kao njezina prijateljica, no uz nju postaje hrabrija i odlučnija. Uz dvije vrsne glumice koje vjerno nose radnju, u predstavi se istaknuo cijeli glumački ansambl. U ulozi učiteljice izvrsna je Ksenija Marinković."
To je točka u kojoj dolazimo do problema onog stvarnog i onaj koji to nije. Realan problem je kod ove druge-iz financijski loše stojeće obitelji iako ima potencijal-to njeni nisu u stanju financirat eko školovanje studij. To je realan problem ako je samo to, dok u slučaju prve radi se ipak o familiji koja ima financijsko zaleđe ali ne misle se maknut is svojih primtivnih palanačkih principa. To je točka na kojoj postoji realan ne egzistencijalni nego problem mentaliteta koji odvlači unazad. Nije slučajnost zašto mi je ova predstava bila inspirativna u seciranju projekta "godine" a sad projekt "godine" za ovu. Iako je sve već što se genijalne tiče rezimirano-kao što se izvođenja predstava nadograđuju tako se i ovdje nadopunjava. Točka oko koje danas imam interes je pitanje anarhije kao legitimne stvari. Zato sam i dotičnu Petru uputio na post o projektu "godine" jer problematizira društveno uređenje temeljeno na konzervativizmu i patrijahatu. Imao sam referencu na jedan ključan moment čak sam ga uspio i snimiti u dva tipa primitivizma trenutak na sceni kad protagonistica iz financijski bolje stojee obitelji odlazi na more prvo protivno želi njenih i davi ju s gomilom uputa i pravila. Onda mi je poanta bila distinkcija mentaliteta iz jednog kuta gledanja-onog kao osobno uvjerenje i onog drugog-što će drugi misliti ako se nađe nekakva crna ovca koja odskače u moru predodređeih zadanih postavki u svojoj individualnosti. Ovo drugo je u principu korijen prvog jer što bi u zadrtoj sredini predstavljalo veću opasnost za ugled od odstupanja od "normalnosti"?
9
Kako rasprava ide dalje na dotičnom blogu se otvaraju neke nove pozicije. Paralelno s tipkanjem ovog posta i tamo vodim polemike.
"Bog s tobom PETRA- o čemu bulazniš? Kakav sex u dječjim crtićima imaš li konkretan primjer ili bulazniš napamet? S druge strane što su za tebe eskplicitne scene sexa? Definiciju eksplicitnog svi znamo ali ti mora da imaš neku svoju pa aj da čujem. Nemoj mi samo reći da se križaš s obje u zgražanju na scene sexa u filmovima (ne pornografskim mislim na igrane umjetničke gdje ševe nema dakle sve je montaža) ii na kazališnim predstavama. Ako to poistovjećuješ s pornjavom previše je čak i ako je od tebe. Aj nemoj me razočarati reci mi da bereš razliku i da ne poistovjećuješ igrane scene sexa s pornografijom."
"Ja mislim na pornografilu prvenstveno. A sto se tice umjetnickih. To onda valjda nisu tako tesko abominacijski bolesni kao pornografija. Ali osobno mislim da neke stvari mozes kreirat s suprugom. Sto je potrebno druge gledat"
"Kakvom suprugom o čemu bulazniš? Sačuvaj Bože da sam u braku u te zastarjele konzervativne institucije ne vjerujem. A Erotika je legitimna stvar umjetničkog izričaja i često priča fabule i kao takva je legitimna. Kao što je legitimno i gledanje. Na filmu u kazalištu na radio-drami sve je to legitimno i normalno. Zadnje što sam objavljivao su baš bili eseji o predstavama koje problematiziraju puritanski narativ koji se širi ko kuga i kolera. A sve da hipotetski i jesam u braku-izmimo uvjetno za potrebe principa što bi trebao prekinuti film kad dođu neke scene sexa? Taman posla! Daj proširi vidike nije sex u umjetnosti samo sexa radi dok u pornjavi s druge strane je-a i to je legitimno dokle god ne podrazumijeva prisilu i dokle je van pogleda maloljetnika. Ili je za tebe sex samo metoda prokreacije? Daj nemoj mi molim te to potvrdit. Kažeš da imaš slobodoumnu prijateljicu (odgovor na komentar na postu ispod) mogla bi što od nje naučit!"
10
U odgovoru na taj komentar pozivam se konkretno na post o predstavi godine-koja je jedna u nizu problematizacija puritanskog narativa koji je kroz stoljeća aktualan i vječan a njegov glavni problem je-što je propisan kod po kojem svi "moraju" živjeti. Tako s jedne strane imamo tehnološku revoluciju s druge onu mentaliteta jako slabo u najboljem slučaju. Tim narativima vođen je Napulj pedesetih godina i kao jedini oblik progresa i napretka od pećinara do progresivnih ljudi naprednih stavova je refleksija kroz dvije klinke koje se bore za svoju individualnost. Spor posta je bila anarhija kao takva. Ima ona negtivne odrednice u "genijalnoj" u principu krivo postavljena definicija-život u unaprijed određenim pravilima nasilje normalnih nad "nenormalnima" jedino što je ovdje bio okidač promjene je bila anarijha-njih dvije klinke koje su se izborile za svoju individualnost za to da ne budu utrpane u ladice neke "normalnosti" kao generacije prije njih.
11
I to je ono što je problem-taj propisani sveopći princip koji ograničava tuđu slobodu i individualnost koji kreira i ladice i kategorije u koje te stavljaju. Ako je muško još može biti individua raditi biti sam svoj šef faker imati i fax ako je žensko-onda već za nju imamo spreman scenarij-osnovna škola radi do punoljetnosti i onda udaja. Predstava je kazališna adaptacija romana nisam čitao samo gledao dramu i fascianatan je element po kojem klinke preuzimaju inicijativu za kontrolu nad svojim životima. Na nešto drugo još ovdje želim skrenuti pažnju-na nasilje. Nije problem što je jedna od njih brutalno prebijena od strane svog starog jer je njemu bila uvreda i izgubljena čast što je mala htjela bit individua koja će živjet po svojim pravilima-nije problem u smilsu scene-nad kojom je bilo zgražavajućih reakcija. To je projekcija realnosti koja je i daleko gora-cenzorski lowbraineri bi i ovo vjerovatno izbacili iz predstave iako je dio radnje i nešto je što se konstantno događa ali problem je u predstavi-ubijmo glasnika!
12
Petra je zanimljiva za te neke polemike iako smo k'o bića s drugih planeta u svjetonazoru a ono što mi je bilo inspirativno je razložiti joj šupljine u argumentiaranju recimo njenog poistovjećivanja umjetničkih-igrtanih scena sexa na predstavama i igranom filmu od-pornografije. Anarhija je-povjerih joj tajnu-sloboda pojedinca da živi svoj živor svoja pravila bez kojekavih "autoritreta" religijskih palanačkih tradicijskih ovih.onih. A i moji komentari su išli u smjer proširavanja vidika da se malo skorigira i da ne iskazuje pasivnu agresiju. Rekoh joj da što ne bi ganjala karijeru ne kao da bi to ona stvarno morala nego da joj približim taj kocept karijerizma i individulanosti slobode koji je tema i ove predstave jer one su u sukobu s tim nazadnim narativima. Poziv na tribinu ovdje joj je i dalje otvoren. Elem jedan od mojih prvih komentara.
"Emancipacija jednakost karijerizam to nisu strašni neljudski pojmovi niti boleštine to su normalne stvari."
Tu se rasprava otegla do točke kad je ona mene prozvala da "nisam anarhist"
"Ti nisi anarhist ako me nagovaras. Jer anarhizam je da covjeka pustis da zivi kako zeli."
Ta bi joj premisa doduše mogla biti potencijalno točna samo kad ne bi izostajao jedan bitan detalj. Ja nju ostavljam da živi kako joj paše-samo ukazujem na pasivnu agresiju kad društvenu kritiku usmjeruje na današnje standarde slobodnog oblačenja modernizacije svijesti u jednoj rečenici problemom vidi to a ne klečavce na trgu-a tema predstave je upravo borba za univerzalnu slobodu individualizam ispred nacionalnosti tradicije i religije.
13
Napulj pedesetih još je pod teškim ekonomskim slomom post-ratnog perioda uglavnom jad i bijeda s financijske strane a s druge postoje i bogat(ij)e obitelji u kojima su jednoj od njih spremali ugovoreni brak. Prva pozicija je-da bi ekonomskko stanje svoje kartice podigli na pristojnu razinu udajom kćeri za sina nekakvog buržuja druga nekakve sumanute tradicije koje se provlače još od srednjeg vijeka. U svakom slučaju dno protiv kojeg revolucija krene ne od odraslih nego od dvije klinke. Jedina prava revolucija (nakon one za slobodu u ratu) zato i sad ovdje povlačim relaciju paralelno sa "godinama" pošto su vremena približna s fiksacijom "genijalne" na pedesete dok su u "gdinama" samo usputna stanica tamo se period proteže na više decenija.
14
Večer D dovršena predstava nakon 3 godine reprizno pogledana da mi se da rondat po mobitelu i slikama sad bih ubacio koju fotku samo što se meni ne da rondat po mobitelu. Elem već od samog djetinjstva one su predodređene svim onim pizdarijama koje su kao djeca prošli odrasli. Ratovi, boleštine ubosjtva kriminal što jesu realnosti ali opet koje dovode do groterske paranoičnim projekcijama preko kojih iz drže unutar 4 zida u kojima su stvari "najskigurnije" nedo Bog da provire nos dalje od kuće od rajona još manje!
HNK ZAGREB
Obje imaju potencijala za bolju budućnost iako su tu u antagonizmu i neadmetanju stvari se okrenu u sasvim drugi kut-jedna se realizira i makne se is seljančurske rajonske provincije druga se uda-u ludim kombinacijama o kojima će biti riječi usputno možda u nekom postu u budućnosti i ostaje izložena primitivizmu aktivnoj i pasivnoj agresiji rajonske provincije. Progres onaj mentalni ohrabrenje za odvojiti se od prividne sigurnosti svojih 4 zida vide samo one-onda i familije kad vide interes. A tu je puno interesnih sfera zato jedna familija postolara ulazi u kumstvo s drugom koji su im konkurencija a ovi drugi su poznati po bogatstvu i moći jer pošto i krimosi-imaju. Konstantno mi se petljaju imena uloga sekunda da bacim pogled na službenu stranicu Elena „Lenë"Iva Mihalić Raffaela Lila Lina CerulloJadranka Đokić. Lenu se spasi provincije Lila ne jedan mali progres koji je nešto promijenio ali na općem planu sve je isto. Iako stvari su se pomaknule da nisu zapele živjet po svom individualizmu i željama i odjebat od sebe narative generacijama nametane kao "normalne"nebi bilo ni pomaka. Iva-Lenu samozatajno buntovna Jadranka-Lila žešće i izravno one su projekcija toga početna premisa koja mijenja percepciju stvari svih u njihovoj blizini iako ne previše.
15
Anarhizam je ovdje relevantna stvar kao oblik borbe za emancipaciju za drugi bolji način života neki progres sa lošeg na bolje što je sputavano iako u neku ruku realizirano. Kriminal s druge strane i svi oblici agresije kao odgovor na to s anarhijom nema veze-ona je metoda borbe za svoju poziciju za slobodu onu individualnu. A to je ono što treba biti poticano kroz seciranje društva druga umjetnost je dušu dala za to.
